Linkovi

Nastavljaju se diplomatski napori za povlačenje ruskih snaga iz Gruzije


Zapadne zemlje ulažu diplomatske napore kako bi osigurale povlačenje ruskih snaga iz Gruzije. Novinar Glasa Amerike Andre de Nešnera istražuje uzroke oštre reakcije Rusije na sukob koji je izbio u secesionističkoj Južnoj Osetiji.

Južna Osetija i Abhazija su 1990. proglasile nezavisnost od Gruzije. Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili je međutim obećao da će pod gruzijsku upravu vratiti oba separatistička regiona, u kojima je počeo da jača uticaj Rusije. Moskva je u tim oblastima razmestila i svoje trupe. Gruzijske snage su 7. avgusta ušle u Južnu Osetiju kako bi pokušale da preuzmu kontrolu nad prestonicom Chinvalijem. Ronald Suni, sa Čikaškog univerziteta kaže da je Sakašvili smatrao da je pravo vreme da deluje.

"To je bio pogodan trenutak, zato što su Vladimir Putin i Džordž Buš zajedno prisustvovali Olimpijadi, dok je Dmitrij Medvedev, ili kako ga ja zovem, opunomoćenik predsednika Rusije, krstario Volgom, tako da se činilo da je bilo moguće izvesti brzu akciju. Gruzijci naravno nisu verovali da će to moći da urade bez ruske reakcije. Možda bi Rusija oklevala da je zauzet grad i postavljena vlada."

Suni i drugi eksperti smatraju da je Rusija verovatno očekivala akciju Gruzije, s obzirom na to da je reagovala brzo, masivno i oštro. Ruski vojnici potisli su gruzijske snage iz Južne Osetije i zašli dublje u gruzijsku teritoriju.

"Pretpostavljam da je Sakašvili verovao, uzaludno i pogrešno, da će mu Zapad, a posebno njegov prijatelj Džordž Buš na neki način priteći u pomoć. Pitanje kako bi to uradili je međutim veoma složeno, jer nisu mogli da reaguju vojnim putem."

Visoki američki zvaničnici, uključujući i sekretara za odbranu Roberta Gejtsa, jasno su stavili do znanja da Vašington neće uputiti vojnu pomoć Gruziji. Robert Legvold sa Kolumbija univerziteta ne veruje da je gruzijski predsednik očekivao američku vojnu pomoć, iako mnogi Gruzijci jesu.

"Verujem da je Sakašvili očekivao manje agresivnu rusku reakciju, kao i energičniju političku i diplomatsku intervenciju Evropske unije, NATO-a i Sjedinjenih Država. Smatram da bi pod tim okolnostima, slabiji ruski odgovor, aktivnija politička i diplomatska reakcija Zapada, i brza akcija Gruzije u Chinvaliju obezbedili značajnu stratešku prednost na osnovu koje je Sakašvili mogao da deluje. Ispostavilo se da je sve bila loša procena."

Analitičari su pak saglasni da je masivna vojna reakcija Rusije na gruzijski pokušaj da preuzme prijestonicu Južne Osetije bila nesrazmerna.

Stiven Džons, ekspert za region Kavkaza, na koledžu Maunt Holiok u Masačusetsu, oštrije je komentarisao ruski odgovor.

"Ruska akcija je bila velika greška, zašto što su prešli granicu Južne Osetije i otvorili drugi front u Abhaziji. To je izazvalo oštre kritike i reakcije zapadnih zemalja, zato što ulazak u suverenu teritoriju jedne zemlje predstavlja kršenje međunarodnog prava. Nisu bili samo u zoni sukoba već van nje. Rusija je svojom akcijom privukla pažnju međunarodne zajednice. Nisam siguran da je to htela da uradi, zašto što se sada vrši prtisak na nju da prihvati diplomatsko rešenje.

U međuvremenu, nastavljaju se diplomatski napori da se obezbedi potpuno povlačenje ruske vojske iz Gruzije. Eksperti ističu da će tek nakon toga Moskva i Tbilisi moći da počnu da rešavaju spor u vezi sa Abhazijom i Južnom Osetijom.

XS
SM
MD
LG