Linkovi

Imigranti sa Filipina i Haitija šalju hranu svojim porodicama


Učesnici konferencije Ujedinjenih nacija su prošlog meseca u Rimu raspravljali o globalnom porastu cena hrane i tom prilikom pozvali na ublažavanje trgovinskih barijera i ukidanje zabrana na izvoz hrane. Cene osnovnih prehrambenih namirnica su se u protekle dve godine udvostručile, dovodeći cene pirinča, kukuruza i pšenice na rekordno visoku vrednost. Filipini i Haiti su neke od zemlja koje su veoma teško pogođene ovom situacijom, te stoga neki Haićani i imigranti sa Filipina koji žive u SAD šalju hranu svojim porodicama.

Kristi Zerudo šalje pirinač svom bratu koji se nalazi na Filipinima, iako je ta biljka rasprostranjena u toj zemlji, koja je ujedno i njen najveći svetski izvoznik. Danas na Filipinima vlada ozbiljna nestašica pirinča zbog čega vlasti određuje sledovanje pirinča, čije cene skaču vrtoglavom brzinom.

«Šaljem dve vreće pirinča. Jedna vreća verovatno može da prehrani 10-o članu porodicu, i ukoliko rasporede tu količinu, imaće hrane za pola meseca», objašnjava Zerudo.

Zerudo je menadžer prehrambenih usluga u filipinskoj samoposluzi nadomak Vašingtona. Potrošači kupuju pirinač i druge upakovane namirnije koje onda šalju na Filipine. I pored toga što je cena pirinča u SAD skočila skoro duplo, Zerudo kaže da je on boljeg kvaliteta, a i jeftiniji nego kod kuće. Pirinač nije samo proizvod već i način života, priča ona.

«Za doručak se jede prženi pirinač, a kuvani za ručak i večeru».

Pirinač putuje do Filipina najmanje mesec dana, ali to je jedino rešenje kako kaže Zerudo koja je nekada slala novac svojoj porodici, međutim kvalitetni pirinač je sada preskup a i vlasti ograničavaju količine koje mogu da se kupe.

«Možete dobiti samo nekoliko kilograma što za veliku porodicu nije dovoljno, tako da je bolje poslati pirinač da bi makar imali nešto da jedu».

Foreks kargo je kompanija koja se nalazi u saveznoj državi Virdžiniji, a koja mušterijama pruža opciju da šalju pirinač na Filipine u kutijama ili vrećama. Karmen de Hezus, finansijski direktor Foreksa kaže da mesečno pošalju oko 1200 vreća, i da je ta brojka konstantna u poslednja 3 meseca.

«Shvatili smo da možemo pomoći našim sugrađanima tako što ćemo im pomoći da šalju hranu po nominalnim cenama i tako pomognu svojim rođacima».

Zalihe hrane na Haitiju su takođe sve manje, a veliko povećanje cena prošlog aprila je čak dovelo do pobuna. Predstavnici Svetskog programa za hranu Ujedinjenih nacija, su morali da se umešaju kako bi obezbedili osnovne namirnice kao što su pirinač i zejtin. Haićani koji žive u SAD pomažu svojim porodicama tako što im šalju novac, ali i hranu koju naručuju preko interneta. Porudžbine realizuju kompanije na Haitiju koje su uvezle hranu iz inostranstva. Taptap je npr. firma koja vrši transfer novca i naručuje robu. Njen vlasnik, Džon Busiko objašnjava da su se narudžbine za hranu udvostručile u poslednjih 3 meseca.

«Nudimo listu hrane na kojoj su pirinač, pasulj, ulje, brašno».

Porudžbine se dostavljaju na kućnu adresu u roku od 2 sata, a Busiko priča da Haićani u imigraciji žele da budu sigurni da su njihovi rođaci siti.

«Teško je kada jedete, a znate da vaš brat, sestra, majka, otac, deda ili baba nemaju dovoljno hrane. Ljudi šalju hranu kako bi oni imali pristojan obrok».

Džon Pijer, imigrant sa Haitija svakog meseca šalje hranu svojoj nećaki.

«Kada su ljudi gladni, treba im nešto. Ukoliko ustanu ujutru gladni i čitav dan ništa ne jedu, predveče će se osećati loše».

Imigranti sa Filipina i Haitija se slažu da je tužno gledati svoju porodicu kako pati i nadaju se da će hrana koju šalju sačuvati njihove najbliže od gladi.

XS
SM
MD
LG