Linkovi

Milenijumski ciljevi za razvoj UN treba da budu postignuti do 2015. godine


2000. godine Ujedinjene nacije su usvojile Milenijumske ciljeve za razvoj, koji bi trebalo da budu postignuti do 2015.godine. Jedan od tih ciljeva bio je da se prepolovi broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu. Medjutim, s obzirom da je do tog roka ostalo samo sedam godina, aktivisti u toj kampanji zabrinuti su da, uz tekuću stopu pomoći siromašnim zemljama, taj cilj možda neće biti postignut.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, OECD, nedavno je potvrdila da je finansijska pomoć najsiromašnijim zemljama sveta 2007. opala za 8,4 odsto. To, navodi ista organizacija, znači da je pomoć u padu već drugu godinu za redom.

2005. godine lideri G-8 su obećali da će udvostručiti pomoć i obezbediti dodatnih 50 milijardi godišnje do 2010. godine. Medjutim, aktivisti kažu da najnoviji podaci ukazuju da donatori ni izbliza neće ispuniti te ciljeve. Maks Loson, funkcioner za politiku organizacije Oksfam, karakteriše kao skandal činjenicu da zemlje donatori ne ispunjavaju obećanja o povećanju pomoći, pružena na samitu G-8 u Gleniglsu 2005.godine.

«Posebno Francuzi i Nemci odbijaju da ispune obećanja. Podozrevamo da u tim zemljama ne postoji dovoljan pritisak iznutra. One su zabrinute za sopstvene ekonomije. Bogate zemlje su suočene sa kreditnim krizama, ali to je slab izgovor, jer nema pravog izgovora za najbogatije zemlje na svetu da ne ispune data obećanja.»

Podaci ukazuju da je pad pomoći zabeležen 2006.godine, mada je do tada rastao tokom čitave decenije. Elvira Grol iz organizacije «Action Aid» kaže da su nestašice pomoći zabeležene nakon otpisivanja duga koje su, kako kaže, zemlje donatori upotrebile da veoma uvećaju statistike o pruženoj pomoći.

«Mada smatramo da je otpisivanje duga veoma važno za oslobadjanje resursa u zemljama u razvoju, to nije istinska pomoć najsiromašnijim gradjanima, jer nikakav novac ne ide direktno njihovim zemljama. Stoga je moja organizacija 'Action Aid' više puta apelovala na zemlje donatore da prekinu praksu da otpisivanje duga računaju kao pomoć i da ne uključuju tu sumu u svoje statistike o pruženoj pomoći.»

Elvira Grol takodje ukazuje da su studentski zajmovi i pomoć izbeglicama dodavani podacima o pruženoj pomoći.

Maks Loson ističe da bi 50 milijardi obećane pomoći na samitu G-8, moglo biti umanjeno za čak 30 milijardi što bi sa svoje strane moglo rezultirati i ljudskim žrtvama.

«Pomislite samo na šta bi tih 30 milijardi moglo biti utrošeno. Svetska zdrastvena organizacija jasno je stavila do znanja koliko bi koštalo da se smanji broj preminule dece, broj majki koje umiru na porodjaju, kao i da se omogući pristup lekovima obolelima od virusa HIV kako bi se oni održali u životu. Procenjujemo da bi sredstva koja nisu poslata, spasila bar pet miliona života te stoga možemo reći da je u pitanju istinska cena u ljudskim životima.»

Džon Klensi, predstavnik Lui Mišela, evropskog komesara za razvoj, slaže se da je padu zvanične pomoći za razvoj od strane Evropske unije i drugih donatora doprinelo i okončanje otpisivanja dugova siromašnim zemljama. Veliki broj zemalja, kaže on, bio je u stanju da balansira pomoć za razvoj sa dužničkim olakšicama. Klensi medjutim, ukazuje da bi saopštenje o nedostatku pomoći moglo biti iskorišćeno i na pozitivan način:

«To bi trebalo da nas osvesti kada su u pitanju obećanja. To su veoma važna pitanja koja se tiču svih nas i zato je Evropska komisija uputila apel svojim zemljama članicama da ispunjavaju svoja obećanja, zato što su ostvarljiva, ali je za to, naravno, neophodna i politička volja.»

Medjutim, Maks Loson iz Oksfama zaključuje da bi cilj da se prepolovi broj siromašnih u svetu mogao biti postignut zbog ekonomskog rasta u Kini, ali istovremeno ukazuje da postoje velike sumnje u pogledu Afrike u kojoj još uvek milioni ljudi žive u krajnjem siromaštvu.

XS
SM
MD
LG