Na današnji dan prije dvije godine, Crna Gora je voljom većine svojih građana, nakon 88 godina obnovila državnost. Dan nezavisnosti koji se danas i sjutra praznuje u Crnoj Gori, prilika je i za pregled za osvrt na učinjeno u protekle dvije godine.
Kada je na današnji dan prije dvije godine izglasana crnogorska državna nezavisnost, a vatromet i zastave zaparale nebo, suverenisti su konačno počeli da žive svoj san. Istina, ta pobjeda teško da bi ikada bila izvojevana bez logistike Đukanovićevih socijalista i njihove partijske infrastrukture, ali je baš sve nagovještavalo da će stvari krenuti onim tokom kakav su željeli iskreni zagovornici obnove crnogorske države.
Crna Gora se oslobodila problema naslijeđenih iz Državne zajednice kakvi su Hag, Kosovo ili radikali, ali se suočila sa manjkom administrativnih kapaciteta, korupcijom i nepotizmom i zbog toga urbrzo počela dobijati packe sa raznih evropskih adresa. Iako je potpisan SSP, a zemlja primljena u PzM, recidivi plemenskog društva nisu dozvolili Crnoj Gori prebrz hod ka toliko pominjanim evroatlanskikm integracijama.
Dio problema, navode analitičari, leži i u činjenici da je DPS referendumsku pobjedu shvatila kao svoju, partijsku pobjedu i svojim potezima uvjeraila javnost kako između zagovornika prosperiteta najmlađe države na svijetu i njihove partijske lojalnosti DPS-u treba staviti znak jednakosti.
U međuvremenu, riješena su mnoga okom vidljiva identitetska pitanja. Počelo je izdavanje novih, biometrijskih pasoša i ličnih dokumenata, pojavile su se i nove tablice na automobilima, domen 'me' pravi je hit među ljubiteljima interneta, tu je i novi pozivni broj za državu. Ona ključna identitetska pitanja kao što je crkva, međutim, ni izbliza nisu riješena, a crnogorski jezik koji je ustavno ozvaničen kao službeni, samo se stidljivo pominje u rijetkim prilikama.
No, u opoziciji tvrde da su privilegovana elita i njeni monopoli, kako politički, tako i ekonomski, ostali netaknuti. Ipak, povratak Mila Đukanovića na premijersku funkciju, dao je nadu da bi stvari mogle krenuti na bolje. Još kada bi iz tog miljea bile izbačene sve češće presude novinarima i gušenje prava na slobodno izraženo mišljenje, Crna Gora bi zaista imala šansu.
Novi Ustav koji je usvojen dvotrećinskom većinom i beskomfliktni, demokratski ambijent koji je pratio nedavne predsjedničke izbore, dobra su pretpostavka evropske budućnosti. Problemi Crne Gore, saglasni su svi, nalaze se u glavama ljudi i uglavnom su odraz naslijeđenih navika. Pitanje je samo da li je to što je pretpostavka za prosperitet prije svega promjena svijesti ljudi, njena prednost ili prepreka na putu ka boljim danima.