Linkovi

Automatsko pristajanje u svemiru nije jednostavan poduhvat


Letovi astronauta u svemir i izgradnja Međunarodne svemirske stanice gotovo da više ne privlače pažnju medija niti javnosti. Stoga nije čudo da spajanje evropskog teretnog broda bez posade, nazvanog Žil Vern, nije prodrlo u vesti.

Međutim, sa stanovišta tehnologije reč je o značajnom dostignuću. U gotovo totalnom vakuumu i uslovima bestežinskog stanja, veoma je teško zaustaviti grdosiju dugu oko deset metara i tešku gotovo 21 tonu. A sudar s svemirskom stanicom mogao bu da bude katastrofalan. Zbog toga upravljanje njegovim pogonskim mlaznicama mora da bude krajnje precizno. Zemaljska kontrola je nekoliko dana uvežbavala pristajanje pre nego što je dato zeleno svetlo za spajanje.

Približavanje stanici trajalo je čitava četiri sata, pri čemu je brod koristio satelitski sistem za globalnu navigaciju, poznati Dži-pi-es (GPS), kao i sistem dvostrukih lasera koji su bacali pulseve svetlosnih zraka ka reflektorima montiranim na spoljašnjem delu ruskog modula Zvezda, u sastavu svemirske stanice. Kada se Žil Vern spojio sa stanicom, evropskim svemirskim kontrolnim centrom, u Tuluzu, u Francuskoj, prolomio se aplauz. Brod je na stanicu doneo tri puta više zaliha nego što može da stane u ruski teretni brod. Takođe je doneo dva originalna rukopisa i jedan roman francuskog pisca naučne fantastike, Žila verna. Sledećih šest meseci provešće spojen sa stanicom, a u povratku će poneti nepotrebnu opremu i otpatke, da bi zajedno sa njima sagoreo po ulasku u atmosferu.

XS
SM
MD
LG