Linkovi

Majer: Što se tiče Kosova, sve nije izgubljeno, pošto je to dugoročan problem


“Umesto da se ujedini i učvrsti, Beograd je raspustio vladu i time napravio grešku, što je novi znak političke slabosti i neizvesnosti te zemlje”, rekao je u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem profesor političkih nauka na Nacionalnom univerzitetu za odbranu i stručnjak za Balkan, Stiven Majer.

Majer: Neizvesna unutrašnja situacija u Srbiji i na severu Kosova je znak stagnacije i paralize srpske poltike i indikacija da političke stranke nisu u stanju da se ujedine i suoče sa izazovima i formiraju zajedničku nacionalnu politiku, što se posebno odnosi na DS, DSS i G 17 plus. Dakle, pad vlade i izbori zakazani za 11. maj, jasan su znak te paralize i nesposobnosti srpskih stranaka da se ujedine oko tako važnog nacionalnog pitanja kao što je Kosovo. Umesto toga, Beograd je raspustio vladu i počinio grešku, što je znak političke slabosti te zemlje. Nadajmo se da će posle izbora doći do usaglašenja i jedinstvene pozicije Srbije prema suštinski važnim pitanjima zemlje, posebno izmedju predsednika i premijera.

Glas Amerike: Šta bi Srbija mogla da učini u ovom momentu da bi unapredila svoju medjunarodnu poziciju i ostvarila težnje u pogledu Kosova?

Majer: Ako bi stranke preduzele odgovarajuće mere da formiraju jaku vladu, pregovaračka pozicija Srbije bi mogla da bude sasvim jaka i uticajna, kako na regionalnom, tako i na medjunarodnom planu. Glavna poenta je da je politika opredeljenja ili za istok ili za zapad otišla u nepovrat. Čak i regionalna politika dobija globalne karakteristike. Dobar primer je nekadašnja politika Josipa Broza Tita, politika nesvrstanosti, ali i angažovanja izmedju Istoka i Zapada. Srbija bi u tom smislu trebalo da se postavi tako da ima koristi i od Istoka i od Zapada i dejstvuje u korist sopstvenog ekonomskog razvoja i političkog pozicioniranja. Naravno, Srbija treba da pokuša da se učlani u Evropsku uniju, ali istovremeno da ne očekuje mnogo i, takođe, da nastavi da truguje i održava tesne političke veze sa Rusijom, Kinom i drugim zemljama širom sveta. Drugim rečima, treba graditi političke veze kroz ekonomiju. Uticaj Zapada se smanjuje, a to je vidljivo i u ekonomskoj ekspanziji Rusije u Evropi. Rusi su kupili većinsko vlasništvo u Naftnoj industriji Srbije i Bugarske i polovinu vlasništva austrijske naftne industrije. To je primer Srbiji - kako se okrenuti nekom drugom, sem Zapada, u ovom slučaju Rusiji.

Glas Amerike: Do sada su 33 zemlje priznale nezavisnost Kosova, uglavnom u Evropi. Čemu pripisujete to oklevanje u priznavanju Kosova?

Majer: Sporost u priznavanju nezavisnosti Kosova odslikava oklevanje mnogih zemalja zbog toga što smatraju da se time krši medjunarodno pravo i procedure UN, kao i da je to presedan kojeg se pribojavaju neke zemlje u Evropi i svetu zbog svoje unutrašnje situacije i problema sa secesionizmom. Takodje, mnoge zemlje uočavaju da nezavisnost Kosova nije rezultat pregovora ili medjunarodnog prava, nego sile. Znači, Srbija mora da se prilagodi politici sile i izvuče koristi. Što se tiče Kosova, sve nije izgubljeno, pošto je to nadalje dugoročan problem. Sada imate sporno pitanje severnog dela Kosova, koji bi morao i koji bi trebalo da ostane sastavni deo Srbije. Ustvari, srpske vlasti bi trebalo da razmotre mogućnost upućivanja svojih vojnika na sever pokrajine, koji bi pomogli KFOR-u i srpskom stanovništvu – da zaštiti svoju imovinu. Takvim prijateljskim potezom Srbije se ne bi prekršila rezolucije 1244, ili bilo šta drugo, ali vlasti u Srbiji morale da pokažu rešenost da to učine. Istovremeno vlasti u Srbiji bi trebalo da počnu pregovore sa Republikom Srpskom o budućnosti tog entiteta i uspostavljanja čvrstih veza.

XS
SM
MD
LG