Linkovi

U Sjedinjenim Državama trenutno živi oko 80 miliona tzv. bejbi-bumera


Usled opsednutosti mladim i zdravim telom, često se zaboravlja da u Americi trenutno živi oko 80 miliona tzv. bejbi-bumera, kako se naziva generacija rođena posle II Svetskog rata, kojima je došlo vreme za penziju. Oni imaju drugačiji pogled na starost i na to gde će i kako živeti kada se penzionišu. Sve veći broj starijih ljudi želi da poslednje godine svog života provede kod kuće što stvara nove probleme koji se moraju rešiti.

Majk i Džudi Kening su penzionisani državni službenici. Majk Kening se nada da će on i njegova supruga provesti još mnogo godina zajedno.


«Kada dođete u određene godine, u mom slučaju 66, počnete da razmišljate o budućnosti i da li ćete da ostavite nasledstvo svojoj porodici, i svoja razmišljanja delite sa drugim ljudima vašeg godišta. Mi volimo ovu kuću u kojoj živimo već dugo vremena i ne želimo da se odselimo odavde,» objašnjava Majk Kening.

S druge strane, jedan broj starijih osoba se odlučuje da živi u nekoj vrsti specijalnog stambenog kompleksa u kojem žive isključivo ljudi koji imaju preko 55 godina.

U tom slučaju, oni kupuju kuće u velikim kompleksima namenjenim za starije osobe, u kojima se nudi niz društvenih aktivnosti. Američki biro za popis stanovništva procenjuje da će u toku narednih 20 godina, 20 odsto Amerikanaca imati više od 65 godina. Vilijam Derof je član udruženja jevrejskih zajednice:

«Svakim danom, sve nas je više koji moramo da se suočimo sa našim, ali i penzionisanjem naših roditelja, pa čak i njihovih roditelja. Smatram da moramo ozbiljno da se pozabavimo ovim problemom sada kada je životni vek duži i kada toliko ljudi istovremeno odlazi u penziju,» kaže Derof

Starački domovi i kompleksi u kojima žive isključivo stariji ljudi su do sada bile uobičajene destinacije za penzionere. Ali u poslednje vreme, sve više starijih, kao npr. Keningovi, imaju želju da ostare u poznatom okruženju.

«Da, želimo da ostanemo u našem domu zato što hoćemo da budemo tu gde smo proveli tolike godine sa komšijama, i da uživamo u odrastanju njihove dece i unučića,» kaže Džudi Kening.

Ovaj novi trend dobio je ime ‘ostariti kod kuće'. Ali, kako primećuju Keningovi, ukoliko ostanu u svom domu biće im neophodna pomoć. Iz tog razloga, priključili su se grupi pod nazivom «Kapitol hil vilidž». Članstvo u ovoj organizaciji je besplatno, a njen cilj je pomoć starijim osobama. Izvršni direktor organizacije, Gejl Kon, okuplja doborovoljce koji pružaju besplatne usluge starima i obezbeđuje spisak povoljnih izvođača radova ukoliko se pojavi krupniji problem.

«Mi pošaljemo radnika da reši problem, a pošto je posao obavljen oni stupe u kontakt sa našim članom,» kaže Kon.

Ona koordiniše dobrovoljce i zadužena je za pronalaženje povoljnih vodoinstalatera, električara i drugih majstora koji mogu da poprave kvarove u kućama starijih ljudi.

«Ponekad je dovoljna jednostavna pomoć oko popravke u kući kako bi im se omogućio što komforniji način života,» smatra Kon.

Majk Kening kaže da mu pomoć trenutno nije potrebna, ali misli da će mu «Kapitol hil vilidž» dobro doći za nekoliko godina.

«Puno će nam značiti ako neko dođe da pokosi travu ili očisti slivnik kada budemo previše stari da obavljamo te prilično jednostavne poslove,» objašnjava Majk Kening.

«Kapitol hil vilidž» je samo jedan od programa koji nastoje da omoguće starijim ljudima da ostanu u svojim domovima i posle penzije.

«Mislim da stariji Amerikanci mogu da nam posluže kao inspiracija. Ako se setite kako smo tretirali ljude koji su odlazili u penziju pre 20 ili 30 godina, složićete se da to i nije bilo na vrlo kreativan ili savremen način. Ali današnji 70-o godišnjaci više liče nekadašnjim 50-o godišnjacima,» kaže Derof.

Po proračunima američkog biroa za popis stanovništva, u sledećih 40 godina broj ljudi starijih od 65 godina će se udvostručiti - kako u SAD tako i širom sveta. To znači da će milijardi ljudi najverovatnije biti potrebna dodatna pomoć.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG