Linkovi

U Americi intenzivirana debata, kako krenuti napred i uspostaviti mir u Iraku?


Nakon niza ovomesečnih izveštaja podnetih Kongresu o vojnom i političkom napretku u Iraku, u Americi se intenzivira debata o tome kako krenuti napred i uspostaviti mir u toj ratom razorenoj zemlji.

Visoki američki vojni komandant u Iraku, general Dejvid Petreus izjavio je da se bezbednost povećala u mnogim delovima zemlje od kako je povećan broj američkih vojnika za oko 30 hiljada ranije ove godine. Mada je politički napredak u Iraku manji od očekivanog, predsednik Buš je usvojio generalove preporuke da se tokom narednih šest meseci, uporedo sa naprekom, postepeno povuku snage upućene od januara ove godine. Kirk Džonson, bivši savetnik američkog ambasadora u Iraku, upozorava da bi napredak na bezbednosnom planu zmogao da se zaustavi, ukoliko američke snage napuste zemlju prebrzo:

”Irak bi posrljao u nasilje i broj civilnih žrtava bi verovatno prevazišao onaj zabeležen prošlog decembra i januara. Najverovatnije bi došlo do etničkog čišćenja, izbegličke krize i prelivanje konflikta na susedne države.“

Evo šta o tome misli penzionisani general-pukovnik američkih marinaca Bernard Treinor.

”Mislim da niko, uključujući Irance i Saudijce, ne želi posledice povlačenja i gradjanski rat, jer niko ne zna bi tome usledilo...“

U svom izveštaju Kongresu general Petreus je ustvrdio da su pripadnici šiitskih paravojnih snaga i ekstremisti koje podržavaju Iran i Al Kaida pretrpeli udarce u proteklim mesecima.

Medjutim, Stiven Volt sa Harvarda tvrdi da sposobnost Sjedinjenih Država da utiču na razvoj situacije u Iraku opada.

”Kako prolazi vreme, Sjedinjene Države, kao i svaka druga okupaciona sila, imaju sve manje i manje sposobnosti da istinski diktiraju dogadjaje na terenu.“

U medjuvremenu, mnogi analitičari smatraju da će neki susedi Iraka intenzivirati nastojanja da se destabilizuje situacija. Medju njima je i Bliskoistočni politikolog Favaz Gerges na Koledžu Sara Lorens u Njujorku:

”Strahujem da će narednih nekoliko meseci biti krvavi jer će, pored pobunjenika i Al Kaide, i Iran i Sirija učiniti sve da pokažu Bušovoj administraciji da situacija u Iraku ne može da se stavi pod kontrolu ako njihovi vitalni interesi ne budu uzeti u obzir. Za stabilnost u Iraku potrebno je angažovati ne samo sve iračke zajednice nego i iračke susede, i to ne samo Saudijsku Arabiju i Tursku, već posebno Iran i Siriju koje su najviše potkopali američki projekat u poslednje četiri godine.“

Političko izmirenje je jedan od glavnih ciljeva povećanja obima američkih trupa u Iraku. Mnogi analitičari upozoravaju na posledice podele duž etničkih i verskih linija. Medjutim, politikolog Viliam Kuant sa univerziteta države Virdžinije kaže da je najveći deo zemlje već fragmentizovan i poredi tamošnju situaciju sa Libanom:

”Po toj analogiji, nakon nekoliko godina -- nadajmo se ne deset -- irački sukob na granici gradjanskog rata trebalo da se završi. Političke i vojne linije će biti povučene i moćnici će reći: dosta je. Dajte da sklopimo neku verstu novog političkog dogovora, kao što su to libanski ratni dikatori učinili 1989. godine.“

Ankete javnog mnjenja ukazuju da su Amerikanci podeljeni oko pravca koji bi Sjedinjene Države trebalo da preduzmu u Iraku. Mada oko 60% gradjana ne podržava ratnu strategiju predsednika Buša i želi rok za kompletno povlačenje trupa, većina Amerikanaca ne favorizuje neodložno povlačenje iz Iraka iz straha da će to ostaviti zemlju u haosu. U medjuvremenu, Kongres će ponovo razmotriti američki napredak u Iraku za oko šest meseci kad general Petreus bude podneo svoj naredni izveštaj.

XS
SM
MD
LG