Linkovi

Amiško stanovništvo se skoro utrostručilo u poslednih pet decenija


Ne tako daleko od buke i vreve velikih gradova - u okrugu Lankaster, u saveznoj državi Pensilvanija, žive Amiši. Ovi duboko pobožni ljudi klone se pogodnosti modernog društva, da bi živeli jednostavnim životom, gde se za prevoz koriste konj i kočije, a konjska snaga bukvalno znači konjska snaga.

''Dobrodošli u kuću i farmu Amiša. Ja sam Erik. Povešću vas u obilazak i pričati vam ko su Amiši, kako oni žive, oblače se,zašto rade neke stvari. Nalazite se u kući i farmi Amiša u Lankasteru, Pensilvaniji. Ovo je prvi dom Amiša otvoren za javnost. Otvorili smo ga 1955.''

Erik Koner je direktor marketinga Kuće i farme Amiša. On kaže da su Amiši izabrali jednostavan život, koji se bazira na verskim uverenjima.

''Amiši su došli iz Evrope, uglavnom iz Nemačke i Švajcarske. 1693. su bili proganjani na verskoj osnovi. Zbog toga su morali da se sastaju u kućama, podrumima i pećinama, da bi obavljali versku službu. Kada su stigli u Ameriku, želeli su da nastave da koriste svoje kuće kao crkve.''

Amiši su veoma pobožni, poštuju biblijske zapovesti i ne koriste modernije izume, poput električne struje, ali koriste propan, kerozin, drvo, ugalj i prirodni gas. Njihov jednostavan život se ogleda i u njihovoj jednostavnoj odeći.

''Ovo nije samo haljina za crkvu. Ovo je i njena venčanica. Na venčanju će poslednji put nositi belo. Nakon obreda, ona odlazi u svoju sobu, skida kecelju i ogrtač i čuva ih do kraja života, jer će ih sledeći put nositi samo u svom mrtvačkom kovčegu.''

Koner kaže da u društvu Amiša, šeširi odvajaju dečake od muškaraca.

«Ovo je šešir tinejdžera. Mi znamo da je tinejdžer po tome što je šešir ravani po naborima oko vrha. To znači da je on u periodu kada može da se zabavlja sa devojkama i odluči da li hoće da postane Amiš ili ne. Postati Amiš je stvar izbora. To nije obavezno.»

Dok se svet oko tihih polja menja, menjaju se i neke tradicije Amiša. Lester Huver, vodič na farmi, kaže da prevoz nije više ograničen na konje i kočije.

«Postoji podela medju Amišima oko automobila. Jedna grupa ima automobile, druga grupa je zadržala kočije. Mi njih zovemo starim redom jer koriste konja i kočiju, a novi red vozi automobile. Oni imaju struju, kuće za sastajanje i nemaju zelene zastore na prozorima.»

Ali, mnoge tradicije se čuvaju. Deca Amiša idu u školu sa jednom učionicom, do 8. razreda, a poljoprivreda je i dalje okosnica amiškog života. Huver kaže da obično imaju dva konja za prevoz, na jednoj farmi, dok se nekoliko mazgi koristi za poljoprivredu. Kravlje mleko je jedan od najvažnijih izvora prihoda. Mnoge vodje Amiša veruju da odvojenost od spoljnog sveta ojačava njihovo društvo. A to društvo cveta. Uprkos tome što mnogi smatraju da je životni stil Amiša zaostao, amiško stanovništvo u okrugu Lankaster se skoro utrostručilo u poslednih pet decenija.

XS
SM
MD
LG