Linkovi

Tomašević: Nadam se da više neće biti velikih priča kao '99. i bombardovanje


Pre deset godina, Goran Tomašević je napustio dnevni list Politiku, i počeo da radi u agenciji Rojters. Danas je jedan od vodećih fotoreportera te ugledne novinske agencije. Njegove fotografije objavljivane su na naslovnim stranicama u novinama širom sveta. Trenutno, Goran je na odmoru u Beogradu, uoči odlaska u Kinu i Avganistan. Sa njim je razgovarao kolega Rade Ranković.

Iako u Sriji jako malo ljudi zna za njega, Gorana Tomaševića, fotoreportera Rojtersa poznaje ceo svet. Makar preko njegovih fotografija, objavljivanih u vodećim svetskim novinama. Uz mnoga priznanja, jedini je u istoriji Rojtersa dva puta dobio nagradu za godišnji rad, dok je u Americi dobio nagradu za najbolju fotoreportažu. Trenutno, Goran vodi Rojtersovo dopisništvo u Kairu.

“Pre toga sam živeo i radio skoro 4 godine u Izraelu, radio sam u Iraku 2002. i 2003. godine do dolaska Amerikanaca. Pre toga sam pratio američke trupe u Avganistanu. Za Rojters zvanično pokrivam Bliski istok. Dosta putujem. Povremeno idem u Aziju i druga mesta gde su velike priče. Imam privilegiju da izaberem veliku priču...”

Jedna od Goranovih fotografija iz Bagdada, našla se među izabranim snimcima koji su obeležili istoriju. Od svih priča koje je slikao, Goran izdvaja nekoliko.

“Izdvojio bih Irak i izraelsko-palestinski konflikt. Taj konflikt je priča koja traje 50 godina i brojne organizacije i novinari su išli tamo da se dokažu. Mislim da sam taj posao dobro odradio. Najteža priča bila mi je Kosovo 1999. godine. Poslednju sliku iz Srbije poslao sam kad je Slobodan Milošević umro. Bio sam tu na odmoru. Slikao sam par dana i vratio sam se u Izrael. Ne živim više ovde i ne pokrivam ove događaje”, kaže Tomašević i prognozira da će na Balkanu biti još “velikih priča”.

“Pitanje Kosova je već velika priča, ali ne verujem i nadam se da više neće biti velikih priča kao što je bila 1999. godina i bombardovanje”.

Mnogo puta je bio u nezgodnim situacijama, ali je to – kako kaže – sastavni deo profesije.

“Ovo je posao kopji traži malo više adrenalina. To nije čisto avanturistički posao gde ljudi sa kamerama trče okolo i slikaju. Izgubio sam par prijatelja. Bio sam često u pucnjavi, ali hvala Bogu, do sada je za mene sve prošlo bez povreda. U ovom poslu nema puno emocija. Znam da moram da zabeležim to što se dešava ispred mog aparata i najvažnmije je biti u pravom trenutku na pravom mestu. Emocije često dolaze kasnije.”

Sa fotoaparatom, u ruci Goran Tomašević je ostvario svoje snove.

“Doneo sam odluku da budem fotograf i novinar. I radio sam to pošteno. I milsim da je to jedini pravi način da se posao uradi dobro. Slikao sam ono što je bilo ispred moje kamere i mislim da nisam pogrešio. Osećam se sigurno sa fotoaparatom. Zadovoljstvo mi je slikati, organizovati snimanja i biti prvi. Sretan sam kad me šef nazove i kaže da sam imao sve naslovne strane u Engleskoj ili negde drugo...”

Za deset godina koliko radi u Rojtersu, Goran je objavio oko 10.000 fotografija. Ideja mu je da naredne godine objavi knjigu kako bi i ljudima u Srbiji predstavio svoje fotografije.

XS
SM
MD
LG