Stav Uprave za sprečavanje pranja novca da je Milo Đukanović kupio sedam odsto dionica Prve banke Crne Gore na regularan način, predstavljaja dio akcije navikavanja javnosti na legalizaciju kapitala koji je stekao predsjednik Demokratske partije socijalista, ocijenili su danas u Srpskoj listi.
„Za tri mjeseca USPN koja je u suštini Uprava za sprečavanje otkrivanja pranja novca, blagosloviće glagoljivim ekonomskim rečnikom 4,5 miliona, a za godinu dvadesetak miliona EUR Mila Đukanovića ili bilo kog drugo uticajnog funkcionera iz uskog interesnog kruga lidera privatne države“, tvrde iz Srpske narodne stranke.
Oni su optužili čelne ljude Uprave za zloupotrebu ovlašćenja i „advokatisanje u korist ljudi koji su kadrovskom partijskom linijom blokirali borbu protiv korupcije i finansijskog kriminala“.
Portparol SNS Dobrilo Dedeić je rekao da kao poslanik ima približno jednaku platu kao i Đukanović, od skoro 800 EUR, kao i da bi volio da dobije recept na osnovu kojeg bi izdvajao 30 hiljada EUR svakog mjeseca za otplatu kredita.
Podsjetimo, Uprava za sprečavanje pranja novca, uz ironičnu reakciju javnosti, sinoć je saopštila da novac koji je kompanija Kapital invest upotrijebila za kupovinu akcija Prve banke Crne Gore potiče iz kredita i apsolutno je regularan.
Iz Uprave je saopšteno da su pretrage izvršene po ubrzanoj proceduri, kao i da su službenici USPN-a neposredno utvrdili ‘’da je kompanija Kapital invest, na računu kod svoje poslovne banke u Podgorici, imala priliv novca u iznosu od 1,5 miliona EUR od jedne poslovne banke iz Londona“, navedeno je iz Uprave.
Oko sedam odsto akcija Prve banke kupila je nedavno za milion i po EUR kompanija Kapital invest, čiji je osnivač predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Pojedinačno najveći akcionar te banke, sa oko 30 odsto, je kompanija Monte nova, čiji je vlasnik Đukanovićev brat, Aco.
Nataša Kandić: Vlast nije pokazala želju za prekid s prošlošću
Nepriznavanje prava na naknadu usljed invalidnosti, nastale zbog pretrpljenih duševnih bolova, uvreda je i poniženje za žrtve deportacije i njihove porodice koje godinama pokušavaju da dođu do istine, ocijenila je izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.
„Sve što je u Crnoj Gori postignuto, kada su u pitanju tužbe za naknadu štete zbog nezakonitog kršenja slobode i deportacije izbjeglica, učinjeno je velikim napoom porodica žrtava i Advokatske kancelarije Prelević.“
Prema njenim riječima, iako su neke naknade sudski dodijeljene, vidi se da Crna Gora taj slučaj, bar na nivou vlasti, još nije razmatrala kao važan događaj koji se tiče njene prošlosti i budućnosti.
„Umjesto da se bavila tim problemom tako da pokaže da hoće prekid sa prošloću i prizna sve činjenice u vezi sa deportacijom, svi ti slučajevi idu preko sudova. U sudovima se događa da se određeni dio naknade ne priznaje za duševne bolove i patnje koje nijesu praćene i fizičkim povredama, kao što je gubitak dijela tijela“, objasnila je Kandić.
Ona smatra da to đeluje uvredljivo i ponižavajuće za porodice koje godinama pokušavaju da dođu do istine.
Kandić je podsjetila da su članovi porodica deportovanih Bošnjaka prvi put prije dvije godine došli u Crnu Godinu na konferenciju o deportacijama, koju je organizovao Fond u saradnji sa Grupom za promjene.
„Taj događaj jeste cijelu Crnu Goru u ljudskom smislu potresao, ali se poslije toga ništa nije dogodilo da bi se viđelo da vlast priznaje da se deportacija desila“, navela je ona.
Kandić je rekla da i danas postoje sporenja o deportaciji. „Navodno su to neki policajci na svoju ruku uradili, a prećutkuje se ono što je bitno da je sve urađeno u okviru politike koja se tada vodila i koja nije bila samo srpska, nego je u tome bila i Crna Gora“.
Ona je rekla da se prema žrtvama i njihovim porodicama u sudskim postupcima za naknadu štete „ponovo pokazuje drugačiji odnos“.
„Uvijek će veći iznos naknade biti dosuđen onome ko je bio žrtva neke torture, kao što je to u Srbiji bio slučaj s članovima Otpora, dok se prema žrtvama ratnog zločina primjenjuje drugačiji kriterijum . Svi iznosi koji oni dobiju su upadljivo manji od onih koji se dosuđuju za povredu nekih druge vrste ljudskih prava“, zaključila je Nataša Kandić.