Linkovi

Karpenter: Odluka o statusu Kosova nije pravno i etičko, već političko pitanje


Beograd se, u svom protivljenju uslovnoj nezavisnosti Kosova, poziva na na poštovanje medjunarodnog prava i državnog suverniteta Srbije. To je ruskim medijima, ističući podršku zvanične Moskve stavovima Srbije, nedavno rekao i premijer Vojislav Koštunica. Kolega Branko Mikašinović upitao je potpredsednika za pitanja spoljne politike i odbrane u vašingtonskom institutu Kejto, Teda Karpentera - kakvu težinu, u konkretnom slučaju, ima pozivanje Srbije na medjunarodno pravo?

Karpenter: Premijer Srbije Koštunica je apsolutno u pravu u pogledu medjunarodnog prava i istorije. Prihvatanje Ahtisarijevog plana u Savetu bezbednosti UN bi imalo barem dve zabrinjavajuće posledice. Prvo, bez obzira na svu retoriku, de fakto bi se stvorio potencijalno opasan presedan, koji bi imao dalje regionalne i šire evropske konsekvence. Drugo, nametnuta dezintegracija jedne demokratske i suverene države bi takodje bila presedan i, dugoročno gledano, možda izvor zabrinutosti i problema za Evropsku uniju i SAD. Međutim, odluka o statusu Kosova nije pravno, etičko ili istorijsko pitanje, već političko. To bi mogla da spreči Rusija, ako stvarno ostane pri dosadašnjem stavu da će staviti veto na rezoluciju o nezavisnosti Kosova. To bi onemogućilo usvajanje nove rezolucije, ali bi takodje povećalo tenzije izmedju Moskve, Evrope i SAD. Ukoliko Savet bezbednosti UN ne usvoji pomenutu rezoluciju, dovešće se u pitanje legitimnost svakog jednostranog priznavanja nezavisnosti Kosova.

Glas Amerike: U kom pravcu bi se situacija mogla dalje odvijati, ako Savet bezbednosti UN ne bude usvojio novu rezoluciju o Kosovu?

Karpenter: Vašington i njegovi saveznici stavili su do znanja da će, čak i u slučaju da Savet bezbednosti ne potvrdi Ahtisarijev plan, Kosovo vremenom dobiti nezavisnost i na tome Vašington radi na medjunarodnom planu. To je slično situaciji prilikom intervencije NATO-a na Kosovu 1999. godine, kada je preduzeta jednostrana akcija, kao i u Iraku 2003. Vašington na taj način pokazuje svoj nehaj prema Ujedinjenim nacijama kao instituciji i prema konceptu medjunarodnog prava.

Glas Amerike: Da li bi različiti stavovi zemalja članica Evropske unije mogli da utiču na konačan stav Brisela prema pitanju budućeg statusa Kosova?

Karpenter: Neke članice Evropske unije svakako se nelagodno osećaju u vezi sa Ahtisarijevim planom i mogućom nezavisnosti Kosova. Pogotovo Španija, sa njenim problemima u Baskiji i Katolaniji, ali i druge zemlje. Medjutim, kako SAD, Britanija, Franacuska i Nemačka zagovaraju nezavisnost Kosova, ni jedna druga zemlja Evropske unije nije u poziciji da se usprotivi takvom kosenzusu i nijedna zemlja neće smatrati Kosovo tako visoko prioritetnim pitanjem da bi se usprotivila SAD i drugim glavnim akterima u Evropskoj uniji.

Glas Amerike: Šta bi Srbija mogla da učini u ovom momentu?

Karpenter: Pretpostavljam da Srbija ima dvotračni pristup kosovskom problemu - pridržava se svoje zvanične pozicije, dok istovremeno, verujem, radi na ublažavnaju mogućih štetnih posledica uzrokovanih eventualnim proglašenjem nezavisnosti Kosova - nastojanjem da dobije što veći broj jakih i jasnih garancija za srpske oblasti, srpsku zajednicu na Kosovu, verska zdanja, spomenike... Srbija bi takodje mogla da iskoristi situaciju sa Kosovom da ubrza ulazak u Evropsku uniju i dobije ekonomske i političke koncesije, jer bi se smatralo da, u konačnom, Evropska unija duguje nešto Srbiji, a to bi mogla da bude njena brža integracija u EU i njen ekonomski napredak.

XS
SM
MD
LG