Linkovi

Zaliv Česapik ima najdužu obalu u istočnom delu Sjedinjenih Država


Zaliv Česapik, koji dele tri savezne države - Merilend, Delaver i Virdžinija, ima najdužu obalu u istočnom delu Sjedinjenih Država. U njega se uliva više hiljada reka i potoka, dok u priobalnom području živi 16 miliona ljudi. Ekonomski i ekološki uticaj ovog zaliva je izuzetno važan, ali stručnjaci strahuju da li će eko-sistem zaliva Česapik biti očuvan. U tom cilju u toku je jedan od najambicioznijih program zaštite prirodne sredine u Americi.

Zaliv Česapik očigledno privlači mnoge ljude, ali je to i deo problema. Uz milione ljudi koji žive i njegovoj blizini, zaliv je ekološki ugrožen. Decenije industrijske i poljoprivredne aktivnosti u priobalnom području Česapika ostavile su posledice pošto u vodama zaliva postoji preterana koncentracija poljoprivrednih aditiva – jedinjenja azota i fosfora, kao i industrijskih otpadaka. Bil Matuseski već 40 godina nastoji da umanji zagadjenje prirodne sredine u okolini Česapika. On sada radi za privatno finansiranu «Alijansu za zaliv Česapik».

«Jedan od glavnih problema je koncentracija hemijskih aditiva - oko 60 odsto potiče od poljoprivrede.»

Bendžamin Granbls je iz federalne Agencija za zaštitu prirodne sredine.

«MI smatramo da su aditivi najveća pretnja za Česapik. Oni su korisni, ali u preteranim količinama mogu da podstaknu rast algi što lišava vodu kiseonika.»

Većina aditiva potiče od prirodnih i veštačkih djubriva, ali takodje može da potiče iz zastarelih sistema za prečišćavanje kanalizacionih voda u urbanim područjima, kao i od septičkih jama u ruralnim i prigradskim područjima. Matuseski objašnjava da su do nedavno postrojenja za prečišćavanje kanalizacionih voda uklanjala toksine i bakterije, ali ne i jedinjenja azota i fosfora zato što nisu smatrana štetnim po ljude. Medjutim, ona su štetna po eko-sistem Česapika.

«U Americi i širom sveta ima na stotine gradova koji koriste sisteme za prečišćavanje kanalizacionih voda koji su stari 100 do 120 godina.»

Ova mornarička baza u Vašingtonu, potiče još od 1799. i tokom više od 150 godina bila je brodogradilište kao i fabrika torpeda. Toksični materijali koje su ta postrojenja ispuštala taložili su se na dnu reke Anakostia, koja se takodje uliva u zaliv Česapik.

«Imamo i situaciju da ribe apsorbuju te toksine i dobijaju tumore i druga oboljenja zbog čega nisu upotrebljive za ljudsku ishranu. Ovde više ne postoje industrijska postrojenja ali se toksini nalaze u talogu na dnu reke.»

Česapik je poznat po svojim ostrigama, rakovima i ribi. Ribarska industrija u ovom području ostvaruje milionske profite. Medjutim, ekološke organizacije upozoravaju da zagadjenje kao i preterano ribarenje imaju svoje posledice. Ulov je danas često manji nego što je bio.

«U dobroj sezoni, Česapik daje više od polovine ulova plavih rakova u Americi. On je takodje područje gde se mesti 90 odsto prugastog morskog soma - veoma važne vrste.»

Prema nedavnim vladinim i privatnim studijama čišćenje Česapika koštalo bi 28 milijardi dolara, ali ne izgleda verovatno da će taj projekat moći da bude završen do 2010, kao što je bilo planirano. Ipak, Bendžamin Granbl iz vladine agencije za zaštitu prirodne sredine je optimista u pogledu budućnosti zaliva, mada upozorava na negativne efekte brzo rastuće populacije u njegovoj okolini.

«Česapik je na pravom putu i postiže napredak. Medjutim, razlog iz kojeg nismo zadovoljni tempom promena jeste što se svake godine u ovo područje doseli još 150 hiljada stanovnika. To znači dodatni razvoj - još više asfalta i automobila.»

Bil Matuseski sa svoje strane kaže da se ono što se dešava u okolini zaliva Česapik može zapaziti u priobalnim područjima širom sveta, ali izražava nadu da će veća svest o ugroženosti zaliva, nove zakonodavne mere i nova tehnologija biti od pomoći.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG