Linkovi

Istorijske zategnutosti izmedju predsednika i Kongresa u doba rata


Debata koja se u američkom zakonodavnom telu vodi i odluci predsednika Buša da pošalje dodatne trupe u Irak, podseća na zategnutosti koje su tokom istorije postojale izmedju predsednika i Kongresa u ratnim vremenima.

U skladu sa američkim ustavom, pod ingerencije Kongresa potpada proglašenje rata i finansiranje vojnih operacija, dok je predsednik glavnokomandujući oružanih snaga koji je odgovoran za sprovodjenje vojnih operacija. Neki članovi Kongresa iz Demokratske stranke veruju da je došao momenat da se Kongres usprotivi predsednikovoj odluci o povećanju broja vojnika u Iraku time što će uskratiti finansije za dodatne trupe. Medju njima je i senator iz Viskonsina Ras Fajngold:

”Ako i kada Kongres bude delovao u skladu sa voljom američkog naroda i okonča angažman u iračkom ratu, Kongres će odigrati ulogu koju su mu namenili osnivači Amerike, a to je definisanje prirode naših vojnih akcija i održavanje ravnoteže izmedju zakonodavne i izvršne vlasti kada predsednikova politia slabi našu zemlju.“

Mnogi republikanci i neke demokrate protive se ideji o uskraćivanju sredstava za finansiranje rata. Republikanski senator Orin Heč ukazuje na ograničenja ratnih ovlašćenja Kongresa i dodaje da bi uskraćivanje novca poslalo pogrešnu poruku američkim vojnicima koji se bore u Iraku. Istoričari navode da su osnivači američke republike želeli da najveći deo ovlašćenja u ratnim situacijama bude u rukama Kongresa. Luis Fišer, stručnjak za ustavno pravo u Kongresnoj biblioteci, nedavno je izjavio pred jednim senatskim pododborom sledeće:

”Ustav odražava očevidan stav svojih tvoraca da su lideri, u traganju za slavom, uvodili zemlje u ratove koji su ruinirali narod i državnu kasu. Stoga je ovlašćenje za iniciranje rata dato Kongresu dok predsednik ima ovlašćenja odbrambene prirode da odgovori na iznenadne napade.“

Medjutim, istoričari ističu da postoji izvesna dvosmislenost o tome koja ovlašćenja dele predsednik i Kongres tokom rata, ukazuje Volter Dilindžer, jprofesor prava na Djuk univerzitetu u Severnoj Karolini.:

”Predsednik kao glavnokomandujući ima ovlašćenje da izabere komandatne, odredi taktiku, odluči kako izvesti zadatke koje je vojska dobila. Medjutim, u krajnjoj instanci, Kongres donosi odluku o obimu i trajanju vojnog angažmana, a toga se drže i administracija i obe stranke u Kongresu.“

U prošlosti Kongres je koristio ta svoja ovlašćenja da uskrati ili ograniči finansiranje rata u Vijetnamu kao i u konfliktima u Somaliji, Bosni i Kambodži. Medjutim, Robert Tarner, koosnivač Centra za zakon o nacionalnoj bezbednosti na univerzitetu države Virdžinije, smatra da predsednik mora da preuzme vodjstvu u vreme rata:

”U vodjenju rata i vodjenju inostrane politike predsednik je zapravo onaj koji donosi odluke i kad Kongres pokušava da kontroliše ta ovlašćenja, to je kršenje ustava.“

Sjedinjene Države su zvanično proglasile rat drugim zemljama 11 puta u svojoj istoriji i u svakoj od tih prilika proglašenje rata je prvo zahtevao predsednik pismeno ili pred zajedničkom sednicom oba doma Kongresa. Poslednji put je to učinjeno u Drugom svetskom ratu, ali od tada je od Kongresa traženo da odobri niz vojnih angažmana, uključujući tekući u Iraku.

XS
SM
MD
LG