Linkovi

Najveća kolekcija slika Salvadora Dalija nalazi se u Muzeju na Floridi


Smatran jednim od najvažnijih slikara 20. veka, španski umetnik Salvador Dali svojim delima prevazilazi geografske granice. U stvari, jedna od najvećih zbirki njegovih radova na svetu, na jugu Sjedinjenih Država – na Floridi.

Muzej Salvadora Dalija ima 96 uljanih slika, više od stotinu akvarela i crteža i 1300 grafika, fotografija, skulptura i drugih umetničkih radova. Muzej, kroz koji nas vodi kustosobrazovnog programa Pit Taš, otvoren je 1982.

«Slika u našoj kolekciji ‘Galacida-dalaci-desoxiribu-nukleik-acid’, ima najduži naslov u jednoj reči od svih Dalijevih slika. Bio je veoma ponosan na to», kaže Taš i dodaje da je za muzej bilo veoma važno da kupi i «Portret mog mrtvog brata», jer je to značajno delo za razumevanje Dalijeve umetnosti. Daliju je majka jednom prilikom rekla da je reinkarnacija svog starijeg brata i imenjaka Salvadora, koji je umro u svojoj sedmoj godini – tri godine pre Dalijevog rođenja.

«To je slavno delo. Ono govori o veoma važnoj i značajnoj dimenziji Dalijevog života, odnosno o tome da je on uistinu imao brata», kaže Taš, dok njegov kolega Majkl, docent u muzeju, objašnjava jednu od novijih akvizicija.

«Ovo je slika Ejbrahama Linkolna, sa prilično dugačkim naslovom. On glasi: ‘Galja razmišlja o tome kako Veštica Mediteranskog mora na dvadeset metara postaje portret Ejbrahama Linkolna’», kaže Majkl

On kaže da je Dali video tu sliku u jednom naučnom magazinu. To je u stvari Linkolnov portret sa novčanice od 5 dolara. Slika je stavljena u kompjuter i ozrnavljena, a Dali je ponovo naslikao pretvarajući ta zrna u kvadrate.

Rođen 11. maja, 1904. u Figueresu u Španiji, Salvador Dali je voleo svoj slikoviti rodni grad i često ga je slikao. U stvari, pošto je stalno putovao po Evropi i Americi, Dali je na posletku umro tamo gde se i rodio.

Celog života je važio za ekscentrika. Nosio je dugu kosu, odeću iz 19. veka i neobične brkove. Bio je otvoren, dajući nastrane izjave kao što je ona da niko od njegovih profesora nije dovoljno kompetentan da ga ocenjuje, što je dovelo do izbacivanja iz Škole za lepe umetnosti u San Fernandu, 1926.

«Dali je u osnovi bio veoma reakcionaran. Ceo život je proveo pokušavajući da uradi sasvim suprotno od onoga što se očekivalo. Rezultat je bilo – mnoštvo neprijatelja», kaže kustos ovog muzeja.

Otišao je u Pariz 1926. i ubrzo postao vođa nadrealističkog pokreta. Iste godine je upoznao muzu i ljubav svog života Galju, koja mu je bila model i mnogo godina ga nadahnjivala.

Serija od 19 uljanih slika velikog formata označava Dalijev prelaz sa nadrealizma na klasični period svoje karijere. Sve više ga je interesovalo istraživanje religioznih, istorijskih i naučnih tema. «Otkriće Amerike Kristifora Kolumba» i «Sakrament poslednje večere» su deo ove serije.

Dalijevi radovi su puni simbolike. Slika «Trajanje memorije», takođe poznata kao «Meki satovi» ili «Satovi koji se tope», načuveniji je Dalijev nadrealistički rad. Ti meki satovi se često koriste za predstavljanje relativnosti vremena. Mravi se dovode u vezu sa umiranjem i propadanjem, dok jaja simbolišu ljubav i nadu. Dalijeva kreativnost i umetničko istraživanje nemaju granicu. Osim slikarstva, Dali je znatno doprineo filmu, vajarstvu i fotografiji, koristeći veliki niz medija i formi. «Telefon-jastog» i «Me Vest celiva sofu» dva su od najvažnijih dela nadrealističke umetnosti.

«On oličava dozvoljivo. Oličava osećaj slobode. Osećanje da u bilo kojem trenutku ne treba da vas ograničavaju stege vaše kulture. Uvek postoji mogućnost promišljanja izvan okvira, istinske ponovne kreacije dana koji je završen, načina života», kaže Pit Taš.

Sam Dali je najbolje objasnio meru do koje seže njegova umetnička strast kada je rekao da «stvara slike koje ga teraju da umre od radosti».

Povezani članci

XS
SM
MD
LG