Linkovi

Los Andjeles ima najveći broj beskućnika u Sjedinjenim Državama


Los Andjeles ima najveći broj beskućnika u SAD, a desetine hiljada ljudi žive na ulicama ili u prihvatilištima. Humanitarne organizacije i socijalne službe daju sve od sebe da reše ovaj uporni problem.

Na Dan Zahvalnosti i Božić, praznični obrok donosi bar malo veselja gradskim beskućnicima. Prema podacima gradskih vlasti, više od 80.000 ljudi u okrugu Los Andjeles nema stalan smeštaj. U siromašnom i opasnom delu grada, poznatom pod naziom «Skid Row», opstanak na ulicama je svakodnevni izazov. Dina živi na ulici već tri godine.

«Hladno je, hladno... Život na ulici – nema tu ništa čime se možete pohvaliti. Ali samu sam sebe dovela u ovu situaciju», kaže ona.

«Misija Los Andjelesa» je jedna od nekoliko verskih dobrotvornih organizacija koje beskućnicima nude obrok, krevet, i razgovor sa psihologom. Herb Smit je predsednik te Misije.

«L.A. ima najveći broj beskućnika u čitavoj zemlji, a ovo geografsko područje, «Skid Row», oduvek je bilo deo grada gde se oni posebno okupljaju», kaže Smit.

Većina beskućnika pati od dugogodišnjih problema, uključujući zavisnost od alkohola i droga, ili mentalnih oboljenja. Horhe Espinoza je kapelan u «Misiji Los Andjelesa». On zna kako izgleda život na ulici – jer je nekada i sam bio beskućnik i narkoman.

«Više puta sam hapšen. Poslednji put kada sam bio u zatvoru, pretila mi je kazna od 15 godina do doživotne robije, i želeli su da mi daju oznaku «okorelog kriminalca». Kada vas proglase tom vrstom kriminalca, zaključaju vas i bace ključ. Zato sam se molio, i rekao – potrebna mi je pomoć» priča Horhe Espinoza.

Njegove molitve su uslišene. Umesto zatvora, omogućeno mu je da se uključi u program rehabilitacije. Verske misije i sekularne humanitarne organizcije kao što je Centar Vajngart nude hranu, smeštaj i sveobuhvatnu pomoć onima koji su spremni za nju. Šeron Spira-Kušnir radi za Krizalis, neprofitnu organizaciju koja pomaže beskućnicima da pronadju posao.

«Oni uče kako da sastave svoju biografiju, da se ponašaju na razgovoru za posao, gde da nadju oglase. Ako im je potrebno, mogu da dobiju i odeću za taj razgovor sa poslodavcima. Dajemo im žetone za autobus tako da mogu da odu na razgovore, i tako nadju posao», priča Šeron Spira-Kušnir.

Debora Kliford je živela kao beskućnik, a danas radi u gradskoj čistoći.

«Znate, teško je, ali kada ste rešeni da nešto postignete, morate da ostanete posvećeni tome, i ja se trudim da se koncentrišem na posao» kaže Debora.

Stenli Džozef takodje je živeo na ulici, kao alkoholičar. Više ne pije, i radi kao domar.

«Ne zaradjujem puno ali dobro mi je. Imam svoju sobu, lepo se hranim. Osećam se dobro» priča Stenli.

Pojedini kritičari smatraju da policija koristi grube metode da bi suzbila kriminal. Kapetan Endi Smit kaže da njegovi oficiri nastoje da balansiraju svoj posao sprovodjenja zakona, a da se ujedno ponašaju kao socijalni radnici.

«Ti jadni ljudi, a posebno žene koje žive u ovim šatorima ... to je prosto jedna užasna situacija. Zato mi dajemo sve od sebe da ih podstaknemo da nadju smeštaj, da ih ubedimo da se leče od droge, i nastojimo da pomognemo ovim jadnim ljudima da se sklone sa ulica, iz šatora, sa ovih kartona i kutija, i nadju sebi dom» kaže Endi Smit.

Pol Teper iz korporacije Vajngart ocenjuje da su ključni problemi – siromaštvo, visoke cene kuća u Los Andjelesu, i nepostojanje mreže socijalne zaštite za najsiromašnije. On dodaje da misije i druge dobrotvorne organizacije pomažu u rešavanju problema.

«To je kao da ste se posekli kod kuće. Prvo što uradite je da očistite ranu i stavite hanzaplast. To je uloga prihvatilišta, da pomognu ljudima, jednom po jednom, da rešavaju krize u svom životu», ističe Teper.

On kaže da novi vladini programi na državnom i lokalnom nivou takodje pomažu, ali da su Los Andjelesu neophodne pristupačnije cene smeštaja i bolja koordinacija socijalnih službi. Pol Teper dodaje da svaki segment vlade mora da bude uključen u rešavanje problema beskućnika.


Povezani članci

XS
SM
MD
LG