Neke od ključnih preporuka Studijske grupe za Irak – koje su objavljene u srijedu – odnose se na promjene vojne strategije. Kako iz Pentagona javlja Al Pesin, američka je vojska u Iraku već počela da primjenjuje neke od predočenih savjeta, i prije no što je izvještaj objavljen.
Na vrhu spiska od ukupno 79 prijedloga – čiji je cilj uspješno okončanje iračke misije – nalaze se savjeti koji se odnose na modifikaciju vojne strategije. Kako je objasnio bivši kongresmen Li Hamilton, jedan od ko-predsjedavajućih Studijske grupe, glavni cilj je - početak procesa odgovornog povlačenja borbenih snaga iz Iraka. Do početka 2008. glavnina borbenih trupa trebalo bi da bude izvan Iraka, podsjeća Li Hamilton:
"Naša primarna misija trebalo bi da bude podrška iračkoj vojsci, koja će od nas preuzeti odgovornost za izvođenje borbenih operacija."
Misija podrške bi se, kako se preporučuje, sastojala u logistici, održavanju komunikacija, transporta i pomoći vazduhoplovnih snaga. Pored toga ta misija bi podrazumijevala podršku u stvaranju snaga za brzo reagovanje i značajnu uloga u borbi protiv terorista al-Kaide. Centralni aspekt američkog vojnog angažmana u budućnosti bi trebalo da bude obuka iračke vojske. Broj američkih instruktora bi sa 4 hiljade – koliko ih je sada – trebalo da naraste na 20 hiljada. Savjetuje se raspored američkih instruktora i u manje iračke jedinice, koje broje do 100 vojnika. Instruktorski posao bi trebalo povjeriti najboljim američkim vojnicima, koji bi za to trebalo da budu adekvatno nagrađeni. Bivši američki sekretar za odbranu Vilijem Peri, takođe član dvostranačke Studjske grupe za Irak kaže:
«Iračanima je potrebna efikasna praktična obuka. To se može najbolje sprovesti ako im u blizini kao uzor budu služili kvalitetni američki stručnjaci».
Peri ističe da se broj instruktora može povećati i bez slanja dodatnih trupa u Irak, gdje je trenutno razmješteno 140 hiljada američkih vojnika. Član panela, bivši senator Čarls Rob dodaje da promjena primarnog fokusa sa borbenih operacija na obuku iračkih trupa podrazumijeva značajan zaokret u politici.
Studijska grupa takođe je savjetovala bolje opremanje iračke vojske i poboljšanje američkih obavještajnih djelatnosti, kako bi se situacija u Iraku bolje razumjela. Navodi se kako predsjednik Buš u saradnji sa Kongresom treba da osigura da se američka vojna sposobnost na globalnom nivou obnovi i ojača uporedo sa redukcijom borbene misije u Iraku.
Neke od ovih savjeta, međutim, već smo – u nekoj formi - čuli od američkih generala, koji odavno naglašavaju važnost profesionalne obuke iračke vojske. O tome je, primjera radi, prije mjesec u Kongresu govorio i general Džon Abizaid, komandant američkih snaga na Bliskom istoku. Rekao je da u iračkim jedinicama treba rasporediti više američkih instruktora, «koji će ubrzati osposobljavanje tih jedinica za borbu s pobunjenicima». Abizaidov komandant u Iraku, general Džordž Kejsi je rekao da bi se adekvatna obuka iračkih snaga mogla obaviti za 16 mjeseci, što je rok koji je sugerisala i Studijska grupa za Irak – početak 2008.
Međutim, vojni analitičar Mišel Flaurnoj iz Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu, smatra da Bijela kuća, u konačnom, neće poslušati savjete Studijske grupe.
"Ako se sjetite šta su visoki vladini zvaničnici još prije nekoliko dana govorili na televiziji, onda znate da vlada smatra da situaciju u Iraku drži pod kontrolom. Promjena će vjerojatno biti, međutim one neće biti u skladu sa savjetima Studijske grupe» .
Ako se pak neki od savjeta i budu prihvatili, konkretne promjene politike u Iraku mogu se očekivati tek za nekoliko sedmica. Za Mišel Flaurnoj ipak je najvažnije to što je objavom ovog dokumenta počeo «nacionalni dijalog o Iraku».