Linkovi

Odjeci nedavne posete Benedikta XVI Turskoj



" hspace=2 src="/serbian/images/ap_pope_blue_mosque_1nov06_eng_195.jpg" width=185 align=right vspace=2 border=0>Nedavna poseta Turskoj pape Benedikta XVI bila je u senci trenutno zategnutih odnosa hrišćana i muslimana mada je prvobitni razlog njegove posete bio pokušaj da se ublaži gotovo hiljadugodišnja podela hrišćanstva na katoličanstvo i pravoslavlje. Papa je takodje nastojao da pruži podršku maloj hrišćanskoj manjini u Turskoj, naglasivši važnost slobode veroispovesti.

Tokom četvorodnevne posete pape Benedikta svaka njegova reč je pomno analizirana od strane tuskih medija. Šta je rekao o ulozi Turske u Evropi, da li je to stvarno mislio, da li će se pomoliti u Aja Sofiji, koja je nekada bila najčuvenije vizantijska crkva, a sada je muzej. Da li će se izviniti za svoju, kako je to ocenjeno ovde, uvredu islama u govoru u septembru, kada je citirao jednog vizantijskog cara iz 14. veka koji je okarakterisao neka učenja proroka Muhameda kao “zla i nehumana”. Čak i papin susret sa vaseljenskim patrijarhoom Vartolomejom, duhovnim liderom svih pravoslavnih hrišćana mogao je da predstavlja osetljivo pitanje u Turskoj, kaže politički analitičar sa Bilkent univerziteta u Ankari, Hasan Ulan.

“Što se nas tiče u tome nema ničeg lošeg, što on pokušava da izgradi prijateljstvo ili savezništvo sa istanbulskim patrijarhom. Ali, to ne bi trebalo da učini na način koji bi podstakao sumnje da pokušava da stvori neku vrstu hrišćanskog saveza protiv islama.”

Turska ima malu hrišćansku manjinu od oko stotinu hiljada vernika uglavnom pravoslavaca, dok njeno stanovništvo broji 70 miliona ljudi. Njihovo pravo da upražnjavaju svoju veru garantovano je turskim ustavom, ali postoje i restrikcije pošto je za izgradnju crkava i verskih škola kao i njihovo posedovanje imovine potrebna dozvola države. Pisac i kolumnista iz Istanbula, Mustafa Akjol, kaže da se hrišćani sučavaju sa problemima u Turskoj i da ne poseduje punu slobodu veroispovesti. Medjutim, on navodi da restrikcije u odnosu na verske škole nemaju nikakve veze sa pritiskom islamskih grupa, već sa sekularnim principima.

“Država ne želi privatne verske škole. Niko nema privatne verske škole u Turskoj. Muslimani ih nemaju, pa ne mogu da ih imaju ni hrišćani.”

Ipak, mnogi hrišćani smatraju da su pod velikim pritiskom muslimana i osećaju da ne pripadaju društvu u potpunosti. Tokom svoje posete Papa nije govorio o specifičnim restrikcijama, ali je pomenuo pitanje verskih sloboda.

“Sloboda veroispovesti, koja je zagarantovana i efikasno zaštićena u praksi, kako za pojedince tako i za zajednice, neophodan je uslov za lojalan doprinos svih vernika izgradnji društva.”

Papa i patrijarh Vartolomej su kasnije potpisali deklaraciju u kojoj je takodje naglašena važnost slobode veroispovesti i verskih prava manjina. Pisac Mustafa Akjol kaže da bi to moglo da bude tretirano sa podozrenjem u nekim političkim krugovima u Turskoj pošto se takvi zahtevi mogu smatrati za pretnju državi koja je zasnovana na onome što on zove ne-liberalnim sekularizmom. Moderrna Turska je osnovana na striktnom principu sekularizma. Ali, ukazuje Akjol, važno je da se shvati da u Turskoj sekularizam ne znači odvajanje države od religije već kontrolu religije od strane države.

XS
SM
MD
LG