Linkovi

Analitičari: Balkan konačno pod kišobranom NATO


Povodom poziva Severno-atlantskog saveza Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini za ulazak u Partnerstvo za mir i članstvo u Savetu za evro-atlantsko partnerstvo za Glas Amerike eksluzivno govore Robert Hanter, visoki savetnik korporacije REND u Vašingtonu i Džon Halsman, članom Saveta za spoljnopolitičke odnose u Bonu.

Robert Hanter, bivši ambasador Sjedinjenih Država pri NATO-u kaže da su pozivi Bosni i Crnoj Gori za pridruživanje Partnerstvu za mir bili očekivani, ali da poziv Srbiji predstavlja iznenadjenje jer je bilo očekivano da Srbija najpre ispoštuje svoje obaveze prema Hagu.

"Međutim, prihvatanjem Srbije, Crne Gore i Bosne stvari se u području Balkana zaokružuju. Lično smatram da je sa stanovišta dalje demokratizacije i integracije u Evropu, ova odluka izvanredno značajna. Mislim da je NATO došao do zaključka da je najvažnije da podrži dalju demokratizaciju i integraciju Srbije u evropske tokove i da bi ulazak Srbije u Partnerstvu za mir predstavljao dodatni pritisak na Beograd da preduzme sve što je potrebno u vezi sa izručenjem ratnih zločinaca. Smatram da moramo i dalje da insistiramo na predaji Karadžića i Mladića koji su najteži ratni zločinci u Evropi od Drugog svetskog rata.”

Sa prijemom Srbije, Crne Gore i Bosne u Partnerstvo za mir ukupno područje Balkana je sada pod kišobranom NATO-a, kaže ambasador Hanter.

“To znači da će predstavnici tih zemlja moći da budu prisutni u sedištu NATO-a, odnosno u Savetu za evroatlantsko partnerstvo, kao i pri Savezničkoj komandi za Evropu. To takođe znači da će NATO zvaničnici i komandanti obilaziti te tri zemlje i pomagati ih u sprovođenju daljih demokratskih promena radi pune integracije
u Evropu.”

Analitičar Džon Halsman se slaže da je odluka o prijemu Srbije pod kišobran NATO-a dobra. Po njegovim rečima, iako će NATO-članice i dalje zahtevati predaju Karadžića i Mladića, odnosi sa Srbijom više nisu mogli dalje da budu uslovljavani njihovom predajom.

“Ključno je da li je vlada Srbije unapredila saradnju sa Haškim tribunalom i da li u pogledu nekih drugih pitanja vodi pregovore sa potrebnom ozbiljnošću. Mislim da se većina ljudi slaže da je odgovor na to pitanje uglavnom pozitivan i da je došlo vreme da se uspostavi malo drugačiji odnos. Naravno, bez predaje Karadžića i Mladića nije moguće učlanjenje u NATO, ali prijem u Partnerstvo za mir jeste. Lično sam vrlo zadovoljan što su se američka administracija i NATO odlučili na ovakav razborit korak.”

Džon Halsman, koji se nedavno priključio Savetu za spoljnopolitičke odnose u Bonu, Nemačkoj, kaže da je na zemljama članicama Partnerstva za mir da tu priliku iskoriste za dalje približavanje evroatlanskim institucijama.

“Neke zemlje su to iskoristile kao način za brzo učlanjenje u NATO, sticanje opsežne vojne obuke, učešće u vojnijm manevrima sa drugim NATO saveznicima. Međutim, ima zemalja koje to uopšte nisu činile. Na Srbiji, Bosni i Crnoj Gori je da odluče kako će postupiti. No, ja bih ih savetovao da sarađuju što je moguće više sa NATO saveznicima, jer manje-više svi prihvataju da balkanske zemlje treba da budu primljene u Alijansu i da od toga zavisi zaokruživanje bezbednosti Evrope. To se ne odnosi na zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, kao što su Gruzija i Ukrajina, ali debata o tome da li zemlje Balkana pripadaju NATO-u je završena. Sada se samo postavlja pitanje njihove kvalifikacije za puno članstvo. S druge strane, ulazak u NATO-u je garancija za svaku od tih zemalja da će u slučaju napada biti zaštićene snagama Alijanse i posebno će imati Sjedinjene Države na svojoj strani. A, kao što to pokazuju druga područja u svetu, bez bezbednosti nema ni ekonomskog ni socijalnog napretka.”

Halsman takođe ističe da učešće sadašnjih i budućih članica NATO-a u operacijama poput misije u Avganistanu jača ne samo Severnoatlantski savez u celini, nego i solidarnost unutar te odbrambene organizacije.

XS
SM
MD
LG