Linkovi

Anderson: Priština bi bila vrlo zadovoljna i nezavisnošću uz nadzor i restrikcije


O najnovijem izveštaju Medjunarodne krizne grupe o Kosovu pod naslovom ”Odlaganje je rizično“ razgovarali smo sa Aleksom Andersonom, direktorom projekta te organizacije za Kosovo.

ANDERSON: Jasno je da nastavljanje statusa quo na Kosovu znači nestabilnost. Kosovske institucije su na prekretnici. Tokom narednih meseci ili će se investicije medjunarodne zajednice u privremene institucije Kosova konsolidovati i prerasti u državne insitucije, ili reskiramo njihovu dezintegraciju daljim odlaganjem rešenja statusa. To će naneti štetu srpskoj manjini, albanskoj većini kao i čitavom regionu.

GLAS AMERIKE: Da li mislite da su kosovska elita i institucije spremni za nezavisnost koju priželjkuju?

ANDERSON: Ne, ne mislim da su spremni, ali isto tako ne mislim da će biti spremniji ukoliko se donošenje odluke bude dalje odlagalo. To je zagonetka Kosova. Ono se može konsolidovati ili raspasti. Na jednoj strani kosovski političari su prerano obećali svom narodu previše i bili pomalo nerealistični u pogledu onoga što medjunarodna zajednica može da ponudi. S druge strane, mislim da treba priznati da se, i pored odlaganja, medjunarodna zajednica konsoliduje iza ideje o kosovskoj nezavisnosti.

GLAS AMERIKE: Postoje izvesne indikacije da u Kontakt grupi nema konsenzusa o nezavisnosti Kosova, možda zbog stavova Rusije i Španije. Kako vi gledate na to?

ANDERSON: Rusija zapravo prihvata činjenicu da je nezavisnost verovatno jedina realistična, održiva opcija za Kosovo. Ruske diplomate nam to govore već najmanje godinu dana. Rusi s druge strane žele da budu iskorišćene sve moguće opcije da se Beograd navede da se s time složi. Slično važi i za Španiju i neke druge države u okviru Kontakt grupe. Vlada velika nervoza oko nametanja rešenja kome će se Srbija usprotiviti i podneti sve moguće vrste pravnih primedbi. Isto tako vlada spoznaja da je, ukoliko se brzo ne preduzmu mere za rešavanje statusa, jedina druga opcija, u osnovi, raspad sistema što bi u suštini takodje značilo nezavisno Kosovo ali pod daleko gorim okolnostima odnosno bez blagoslova medjunarodne zajednice.

GLAS AMERIKE: Kad govorimo o nametnutim rešenjima, a znamo da je za kosovske Albance jedino prihvatljivo rešenje nezavisnost Kosova, da li mislite da bi nezadovoljstvo bilo koje strane moglo ponovo da sunovrati region u nasilje?

ANDERSON: Mada lideri kosovskih Albanaca paradiraju prilično krutu retoriku zahtevajući kompletnu nezavisnost i suverenitet, oni bi zapravo bili vrlo zadovoljni nezavisnošću uz nadzor i restrikcije od strane medjunarodne zajednice. Već se svakodnevno vode pregovori u Prištini sa planerima Evropske unije kakva će tačno ovlašćenja i uloge imati politički ured i nova administrativna misija unije nakon rešenja statusa.

GLAS AMERIKE: Ako ostavimo po strani idealno i nerealistično rešenje, kakvu viziju imate o životu kosovskih Srba na nezavisnom Kosovu?

ANDERSON: Mislim da je posebno u protekloj godini uspostavljen postepeni osećaj normalnosti. Svedoci smo slobode kretanja, ljudi putuju bez pratnje, zabeležen je sve veći broj poslovnih transakcija sa okolnim albanskim oblastima, a u Prištini ćete sve češće čuti srpski na ulici. To je definitivno promena u odnosu na period od pre tri godine. Ni u kom slučaju ne želim da prikažem nerealistično ružičastu sliku. Navešću recimo povratak pedeset Srba u centar Kline nakon čega se dogodilo nekoliko incidenata u tom gradu za koje su mislim krive izlovane kriminalne grupe. Činjenica je da je Kosovo i dalje veoma polarizovano.

GLAS AMERIKE: Da se osvrnemo na odluku Martija Ahtisarija da svoj predlog o rešenju statusa podnese Beogradu i Prištini odmah nakon izbora u Srbiji 21 januara. Šta će po vama, zapravo biti drugačije na terenu nakon tih izbora?

ANDERSON: Dobro pitanje. Šta će biti drugačije. Možda ne tako mnogo toga. Verovatno je da ćemo imati iste političke igrače u Beogradu uz neznato različitu konfiguraciju političke moći, možda jačanje Radikalne stranke i nešto umanjenu moć Demokratske stranke. Mislim da je medjunarodna zajednica još uvek podeljena oko toga kako pristupiti situaciji nakon izbora, jer kao što znate Ahtisari želi da deluje odlučno i smesta nakon izbora čak i ako ne bude odmah uspostavljena srpska vlada. Drugi pak žele pregovore sa srpskom vladom koji bi možda potrajali još nekoliko meseci. Smatram da nas ta NATO opcija ne bi brže približila konkretnom rešenju na Kosovu.

GLAS AMERIKE: Neki ovdašnji politički stručnjaci kažu: U strahu da ne dozvolimo stvaranje velike Srbije možda smo u procesu formiranja Velike Albanije. Šta biste im vi odgovorili?

ANDERSON: Mislim da je formiranje kosovske države u njenim današnjim granicama, mirnim putem, uz maksimalnu podršku i priznavanje od strane medjunarodne zajednice, upravo način da se spreči ideja o velikoj Albaniji. Stvaranje kosovske države je najefikasnija garancija da se institucionalizuju sadašnje granice i spreči osećaj revanšizma medju Albancima u Makedoniji, Albaniji, Preševu i Crnoj Gori koji bi u suprotnom smatrali da je Kosovu uskraćeno adekvatno rešenje.

XS
SM
MD
LG