Linkovi

Biomedicinski inženjering - disciplina koja se naglo razvija


Studenti na Karnegi Melon univerzitetu u Pitsburgu, u Pensilvaniji, saradjuju sa lokalnim bolnicama i hirurzima kako bi naučili veštine koje su im potrebne da bi razvili sledeću generaciju biomedicinskih aparata.

Unapredjenje u medicinskoj tehnologiji se ne dešava samo od sebe. Neurohirurg Džejms Berdžes iz Aligeni opštebolnice veruje da prvo dolazi inspiracija. Zato je on sastavio kurs nazvan «Hirurgija za inženjere». Ove večeri u Bolnici za veterane okupili su se na časovima robotike o «Intuitivnom hirurškom da Vinči sistemu».

«Ovo je potpuno nova tehnologija od koje zastaje dah, koja je upravo ispitana i primenjena u operacionoj sali. Ali ovo je vrsta tehnologije koja može da inspiriše biomedicinske inženjere ili robotičke inženjere dajući im upravo ideju o ovome što vidimo i o tome šta sve danas hirurzima stoji na raspolaganju,» kaže Berdžes.

Doktor Marko Zenati redovno koristi Da Vinči sistem za baj-pas operaciju na srcu. Večeras on operiše na jednom od hirurških odeljenja, ali ne na pravom pacijentu. On je ugradio svinjsku jetru u ovaj plastični skelet.

«Operacija uz pomoć kompjutera ili robotika znači da izmedju ruke hirurga i vrha instrumenta, sada postoji kompjuterski čip. Taj kompjuterski čip vam sada omogućava nadljudske sposobnosti. Jedna je da eliminiše drhtanje ruku. Čak i najstabilnija ruka pomalo drhti. Ali to je sada eliminisano,» kaže doktor Zenati.

Tokom četvoromesečnog semestra, studenti posmatraju hirurge kako rade. Na trosatnom predavanju svake sedmice oni razmatraju operacije koje zavise od robotičkih instrumenata i kompjuterskih aparata koje su razvili inženjeri. Ruke doktora Zenatija nikada ne dotiču pacijenta. On je smešten u veliku konzolu sa ručnim i nožnim kontrolama odakle upravlja robotičkim rukama koje nose malu kameru i hirurške instrumente. Trodimenzionalne slike koje vidi kroz neku vrstu dogleda su uvećane deset puta.

»Na neki način to je pomalo zastrašujuće, ali kada jednom udjete u to sa džojstikom - postaje virtuelna stvarnost. Na kraju, ipak se radi o pravoj hirurškoj intervenciji, a sigurnost pacijenta je najvažnija,» kaže doktor Zenati.

Studenti se smenjuju u konzoli koju pokreću obema rukama i nogama, kao u video igri. Medjutim, Džejms Berdžes kaže da se radi o ozbiljnoj stvari pošto ovo iskustvo navodi studente da razmišljaju kao hirurzi.

«To i jeste ideja - dati studentima da rano udju u trening, uključiti ih u to, pružiti im zadovoljstvo u vezi sa tim tehnologijama i možda ih inspirisati i za neke tehnološke projekte van kursa,» kaže doktor Berdžes.

Diplomirani inženjeri Majkl Dispenza i Frenk Hemond planiraju da urade upravo to. Oni sebe vide kao sastavni deo biomedicinskog tima budućnosti.

«Danas sam shvatio da inženjeri mogu da naprave fenomenalne stvari u operacionoj sali, ali to takodje zahteva i iskusnog hirurga i njegove asistente i pomoćnike, kaže Dispenza.

«Mislim da bi svemu trebalo prići pažljivo i da bi to trebalo da bude cikličan proces. Inženjeri treba da stave na uvid svoje ideje i svoje instrumente i dozvole lekarima da ih testiraju i daju im povratnu reakciju. Mislim da bi trebalo da postoji razmena mišljenja. Često se medicinski profesionalci i inženjeri ne slažu potpuno. Zato mislim da treba da postoji saradnja kako bi sistemi funkcionisali efikasnije i bili ekonomični,» kaže Frenk Hemond.

«Ako svi radimo zajedno, ko zna, možda ćemo izlečiti svet», zaključuje Majkl Dispenza.

XS
SM
MD
LG