Linkovi

Slecinger: Dejton nije ni predviđao BiH kao snažnu centralnu državu


“Dejtonski sporazum nikada nije predviđao Bosnu i Hercegovinu kao snažnu centralističku državu”, rekao je direktor Odeljenja za istočnoevropske studije u vašingtonskom Centru “Vudro Vilson”, Martin Slecinger, koji se u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem dotakao niza aktuelnih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini.

Slecinger: Dejtonski sporazum bi trebalo sačuvati, mada su mu potrebne neke promene. Treba imati na umu da je to dokument koji je bio osnova za obezbeđenje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, pa stoga njegove osnovne elemente treba sačuvati. Jedan od njih je podela zemlje na dva entiteta: Republiku Sprsku i bošnjačko-hrvatsku Federaciju. Naravno, trebalo bi omogućiti da centralna vlast postepeno preuzima veća ovlašćenja, ali se od samog početka podrazumevalo da Bosna i Hercegovina neće biti centralizovana, nego decentralizovana, ali ujedinjena država.

Glas Amerike: Da li takav stav ima podršku ovde u Vašingtonu?

Slecinger: Mislim da ima. Dejtonski sporazum nije Biblija, ali je temelj državne strukture Bosne i Hercegovine i priručnik sa smernicama za budućnost te zemlje. Cilj smernica je da se Bosna sačuva kao multietnička i decentralizovana zemlja, u kojoj Srbi, odnosno Republika Srpska, imaju određen stepen suverniteta, kao što je to slučaj sa Bošnjacima i Hrvatima. Dejtonski sporazum nikada nije predviđao Bosnu kao snažnu centralističku državu, kao što je to slučaj sa Srbijom i Hrvatskom, i to se neće dogoditi.

Glas Amerike: Da li smatrate da postoje mogućnosti za kompromis i funkcionalnu koegzistenciju dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine?

Slecinger: Svakako da se tome nadam. Nedavni izbori su izbacili na površinu sa bošnjačke strane Harisa Silajdžića, koji se zalaže za ukidanje Republike Srpske, a sa srpske strane nezavisnog socijaldemokratu Milorada Dodika, koji kaže da bi u tom slučaju Banjaluka pribegla svom pravu da održi referendum o nezavisnosti i napusti državnu strukturu Bosne i Hercegovine. Međutim, siguran sam da obe strane znaju da treba da rade na kompromisnom rešenju. Ovaj put na političkoj sceni imamo iskusne političare, posebno Silajdžića i Dodika, koji znaju šta međunarodna zajednica očekuje i smatram da postoje velike mogućnosti za delotvorne kompromise. Za to je potrebno vreme, ali sam optimista i mislim da će se tokom vremena rešiti razlike u gledištima.

Glas Amerike: Šta mislite o ukidanju Kancelarije visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni, koje je najavljeno za polovinu iduće godine?

Slecinger: To je kontroverzno pitanje. Mada bi neki želeli da se to dogodi, imajući u vidu velika ovlašćenja visokog predstavnika, kao što je postavljanje i smenjivanje funkcionera, ponekad prepotentno ponašanje, itd, mislim da u Bosni i Hercegovini situacija nije dovoljno zrela za upravljanje bez visokog predstavnika. Imajući u vidu specifične stavove srpske, bošnjačke i hrvatske strane, jasno je da one neće postići kompromisno rešenje, ako ne postoji neki međunarodni faktor podsticanja i uticaja. Smatram da je potrebno imati jakog međunarodnog predstavnika i mislim da je došlo vreme da na to mesto bude imenovan neki Amerikanac. Za to postoji logično objašnjenje, jer je činjenica da su Amerikanci bili instrumentalni u formulisanju Dejtonskog sporazuma. Ako je evropska zajednica zamorena svojim dosadašnjim aktivnostima u toj zemlji, zbog čega ne imenovati nekog Amerikanca. Pored toga, prisustvo međunarodne zajednice u toj zemlji služi kao most ka Evropskoj uniji, a ulazak Bosne i Hercegovine i ostalih balkanskih država u Uniju je konačno rešenje svih regionalnih problema.

XS
SM
MD
LG