Linkovi

Osvrt na krhku istoriju Libana i decenije patnji njegovog naroda


Žestoke borbe izraelskih vojnika i ekstremista Hezbolaha, izazvale su velika razaranja u nekim delovima Libana i vratile gorka sećanja na građanski rat i mešanje regionalnih sila u unutrašnje stvari zemlje koja je svojevremeno bila dragulj ekonomskog prosperiteta na Bliskom istoku.

Uprkos svemu što se događa Džozefu Sisipiju lično, on voli Liban, posebno Bejrut. Bivši šef računovodstva Američkog univerziteta u Bejrutu, koji je bio kidnapovan i držan pet godina kao talac, Sisipio je bio u libanskoj prestonici 12. ovog meseca, kada su gerilci Hezbolaha zarobili dva izraelska vojnika i podstakli sadašnju krizu. Sisipio kaže da je dan pre te otmice, Bejrut bio živ grad, sa ulicama, restoranima i hotelima ispunjenim zadovoljnim ljudima i da je budućnost bila svetla. Ali posle otmice i gotovo momentalnih izraelskih vazdušnih napada na Bejrut i druge delove Libana, Sisipio kaže da se sve promenilo.

«Hoteli su se ispraznili, na ulici nije bilo automobila, radnje su se zatvorile, restorani prestali da rade, mogli ste da idete po gradu i ne vidite nikoga. I to se dogodilo preko noći, preko noći je sve zamrlo. Bio je to strašan osećaj.»

Liban je tokom istorije prolazio kroz periode prosperiteta, prekidane dužim etapama nasilja i rata. Bejrut je čuven po svojim širokim bulevarima i francuskoj arhitekturi. Nazivan je Parizom Bliskog istoka. Pre izbijanja građanskog rata 1975, Liban je bio poznat kao Švajcarska Bliskog istoka, uživajući status lišen sukoba kakav ima Kostarika u Centralnoj Americi. Ipak, seme konflikta je već bilo posejano. Posle arapsko-izraelskog rata 1948, stotine hiljada palestinskih izbeglica su preplavile Liban, a Palestinska oslobodilačka organizacija Jasera Arafata je vodila računa o njihovim političkim i vojnim aktivnostima.

Tokom 1970-ih, počele su borbe između koalicije palestinskih izbeglica i muslimanskih milicija i Druza, sa pretežnio hrišćanskim snagama otpora. Intervenisala je Sirija, uputivši desetine hiljada vojnika u Liban, dok je Izrael kretao u invazije 1978. i 82, pokušavajući da prekine prekogranične napade na izraelske civile. Procenjuje se da je u tom periodu poginulo više od stotinu hiljada Libanaca, a mnogi su pobegli iz zemlje i njene razorene privrede. Pol Salem, pisac i politički analitičar stacioniran u Libanu, kaže da se u regionu, bez obzira na poznate aspekte sadašnjih borbi, mnogo toga promenilo.

«Mnogo stvari se dramatičnio izmenilo. Nalazimo se usred sveta koji je nastao 11. septembra, 2001. Sjedinjene Države su u Iraku. Američko-sirijski odnosi ne postoje. Svakako da nema ni američko-iranskih odnosa. Mirovni proces je mrtav. Sunitsko-šiitski konflikti u regionu su na vrhuncu. Prema tome, incidenti nisu novi, ali je kontekst nov i opasan.»

Izrael se povukao iz samoproglašene bezbednosne zone na jugu Libana 2000, a Sirija je povukla trupe prošle godine, pošto je dovedena u vezu sa ubistvom bivšeg premijera Refika Haririja. Pre nego što je počela sadašnja kriza, Libanska ekonomija je brzo jačala, zahvaljujući finansijski zdravom bankarskom sistemu, malim i srednjim proizvođačkim radionicama i međunarodnoj pomoći. Predsednik Arapsko-američkog instituta, Džems Zogbi, kaže da sve strane treba da shvate da rat neće rešiti probleme u Libanu ili na Bliskom istoku.

«Rešenje je da sve strane, arapska strana, izraelska strana i američka strana, priznaju da nema vojne pobede, da ne postoji vojno rešenje problema koji je u suštini politički. To je trebalo da shvatimo decenijama ranije i trebalo bi da shvatimo danas. Postoje politički problemi koji treba da se rešavaju politički.»

Liban je proteklih decenija prolazio kroz periode političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta, poremećene fazama znatnog meteža. Kada se sadašnja borba Izraela i Hezbolaha završi, libanski narod će još jednom biti suočen sa teškom i dugotrajnom obnovom svoje zemlje, nadajući se mirnijoj budućnosti.

XS
SM
MD
LG