Linkovi

Džekson: Srbija ne može da odbaci odluku Savjeta bezbjednosti UN o statusu Kosova


Činjenica da su i nakon posljednjeg sastanka na najvišem nivou, 24. jula u Beču, pozicije Prištine i Beograda u pogledu statusa Kosova nepromjenjene, odnosno, oprečne, a da međunarodna Kontakt grupa ne odustaje od namjere da rješenje za status bude postignuto do kraja ove godine, ostavlja dilemu - da li će statusno rješenje za Kosovo biti nametnuto. To pitanje postavili smo predsjedniku Projekta za demokratije u tranziciji, Brusu Džeksonu ():

“Činjenica je da Beograd, ali i Priština nisu razumjeli šta je predmet ovih takozvanih pregovora. To nisu pregovori dvije strane, već dispozicija međunarodne zajednice o tome šta je status Kosova nakon sedam godina međunarodne uprave. Postojala je nada da će Beograd i Priština biti kooperativni u procesu nalaženja najboljeg rješenja za one na koje se odluka direktno odnosi – za one koji će živjeti na Kosovu. To se nije desilo i obje strane su izašle sa maksimalističkim zahtjevima. Ono o čemu je trebalo da se diskutuje su položaj i prava manjina, njihova bezbjednost, zaštita kulturnih i istorijskih spomenika, jer više niko ne dovodi u pitanje to da će Kosovo, do kraja godine, dobiti neku vrstu nezavisnosti. Ako to nekome izgleda nametnuto, znate kako – nametnuto je prije sedam godina, kada je međunarodna zajednica poslije rata preuzela odgovornost za Kosovo. Dobro je što su se lideri Srbije i Kosova sastali, ali već je kraj jula i postoji frustracija pregovarača - Ahtisarija i Viznera - zbog toga što nije učinjeno više da se izgradi neka vrsta evropskog mira i koegzistencije na Balkanu, u kojoj će svi biti dio EU i u kojoj granice nemaju značaj”.

Na pitanje kako - ako više niko ne dovodi u pitanje nezavisnost Kosova – objasniti insistiranje Rusije na principima univerzalnosti statusnog rješenja i poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta, Džekson kaže da je Rusija najavila je da neće blokirati proces rješavanja statusa Kosova, jer Balkan nije sfera njenog velikog interesovanja.

“Ovo nije trka do Prištinskog aerodroma. Priča o univerzalnom rješenju bi, recimo, mogla da dovede do referenduma u Čečeniji. Rusi inače igraju nekonstruktivnu ulogu u svjetskoj politici. To je više diplomatija stvaranja problema, nego što je riječ o ozbiljnoj diplomatiji. Najgore u što bi Beograd mogao da povjeruje je da će Rusi blokirati odluku Savjeta bezbjednosti kako bi zaštitili interese svoje slovenske braće. To je zabluda iz 19. vijeka. Rusi bi trebalo da ohrabre obje strane da zajedno sa Ahtisarijem i Viznerom dođu do rješenja koje će koristiti ljudima koji žive na Kosovu. U ovom trenutku, najveća zabrinutost je da bi – bez konstruktivnog angažmana Prištine i Beograda - srpska i druge manjine mogle da napuste Kosovo na kraju ovog procesa, što bi vodilo etnički čistom Kosovu koje niko ne želi.”

Džekson kaže da je međunarodna zajednica ponašanje predsjednika Srbije u odnosu prema referendumu u Crnoj Gori vidjela kao ohrabrenje, jer su granice na Balkanu prvi put promijenjene u miru i bez ljudskih žrtava.

“To je početak evropske normalizacije i to je odlično. Ono što ne razumijemo je zbog čega se taj stepen zrelosti ne iskazuje u odnosu prema kosovskog pitanju. Tu vidimo da premijer Koštunica ne prihvata evropsku realnost i da se okreće radikalnom nacionalizmu. Međunarodna zajednica želi da pomogne Beogradu.”

Džekson očekuje da će - predstojeća posjeta predsjednika Tadića Vašingtonu okrenuti novi list i popraviti loš utisak koji je ostavio premijer Koštunica:

”Ne samo ovdje. Koštunica je išao okolo govoreći kako će Srbija odbaciti bilo kakav vid nezavisnosti za Kosovo. Srbija ne može da odbaci odluku Savjeta Bezbjednosti UN. To može samo ako odluči da se povuče iz UN i međunarodnog sistema koji je prilično striktan kada su u pitanju obaveze. Ovo je odluka u nadležnosti Kofija Anana i Savjeta bezbjednosti, jer su oni preuzeli sudbinu ljudi o kojima se odlučuje, u vrijeme kada su oni bili žrtve kampanje etničkog čišćenja. To će biti učinjeno na način što će u statusno rješenje biti uključeni svi aspekti, uključujući i manjinske zajednice. Nije na Beogradu, ili nekoj drugoj evropskoj prijestonici da odbije rješenje. Postoji samo opcija - da li će se participirati i doprinijeti da rješenje učini boljim, ili se ne želi biti dio procesa. Koštunica je očigledno odlučio da ne želi da bude dio procesa, već da opstruira. To neće ubijediti one koji će da donesu odluku o statusu u decembru ili januaru, kad Ahtisarijev izvještaj dođe pred Savjet bezbjednosti.

Mi svi prihvatamo da će Kosovo biti pod međunarodnom upravom jedan vremenski period. Biće to neka vrsta nezavisnosti, ali ne puna nezavisnost, sve dok ne izgradi odgovorajući institucionalni kapacitet. Imaće, dakle, neke atribute samouprave, ali će druge ingerencije biti pod međunarodnom nadležnošću, najvjerovatnije godinama. Američke i NATO snage biće tamo sve dok se sa sigurnošću ne bude moglo garantiovi da do nasilja više nikada neće doći”.

XS
SM
MD
LG