Linkovi

Zašto se "vladavina zakona" smatra suštinom demokratije?


Koncept "vladavine zakona" je za neke zemlje nešto relativno novo, pogotovu kada se zemljama u tranziciji iz totalitarnog društva u liberalnu demokratiju, njegovo sprovođenje postavi kao uslov za prijem u međunarodnu zajednicu. Šta je zapravo "vladavina zakona"? Šta su temeljne postavke tog koncepta i zašto se "vladavina zakona" smatra suštinom demokratije.

Glas Amerike je pripremio seriju priloga u kojoj ćemo pokušati da odgovorimo na neka od ovih pitanja. Serija se zasniva na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji o "vladavini zakona", koju je u Vašingtonu organizovalo Američko udruženje pravnika.***

Udruženje američkih pravnika definiše "vladavinu zakona" kao sistem transparetnih, predvidivih, razumljivih i poštenih pravila efikasnog i pravičnog funkcionisanja svakog društva.

Sudija američkog Vrhovnog suda Entoni Kenedi kaže da vladavina zakona pruža smirujuće osećanje predvidivosti i izvesnosti i da su sve civilizacije pokušavale da uspostave sistem pravila i standarda, normi i kodova ponašanja.

“U svakom ljudskom biću je duboko ukorenjena želja da organizuje svoju zajednicu”, kaže sudija Kenedi.

Antičke civilizacije su bile prve u kojima su organizovani pravni sistemi. Najstariji dokazi o tome potiču iz grada Ebla, koji se nalazio na području današnje Sirije, iz vremena oko 2400 godina pre nove ere. Najpoznatiji antički kodeks je Hamurabijev zakonik iz 18. veka pre nove ere.

Moderne zapadne demokratije su organizovale svoje zajednice na principima transparentnosti i pravičnosti zakona, a ne na ćudima pojednica, kaže Stiven Brajer, takođe sudija američkog Vrhovnog suda. Prema njemu, koncept "aktivne slobode" utemeljen je na ideji antičke Grčke da građani aktivno učestvuju u oblikovanju zajednice u kojoj žive.

“To se zasniva na ideji da svi građani učestvuju u stvaranju vlasti i zakona pod kojima žive. To je, u suštini, ono što nazivamo demokratijom”, kaže Brajer.

Demokratija, ako ne počiva na vladavini zakona, isprazan je pojam, upozorava senator Lindzi Gream i ističe da su sudovi, kao mesto na koji građani rešavaju pravna pitanja, najtemeljniji izraz demokratije.

“Glasanje nije demokratija. Čak se i u diktaturama dozvoljava glasanje. Iračani su na primer glasali pod Sadamom Huseinom. Ustav na papiru nije demokracija. Sovjetski Savez je imao sjajan ustav. Demokratija je mogućnost ostvarivanja prava. Ako su prava samo na papiru, tu nema mnogo demokratije. Sudnica, u koju ljudi dolaze i ostvaruju svoja prava, jeste srce i duša demokratije”, kaže senator Gream.

Vladavinom zakona se osigurava i prostor za promenu društvenih pravila. To je efikasno sredstvo za mirne društvene promene, kaže Luiz Ričardson, dekan Instituta “Redklif” Harvardskog univerziteta, dodajući da pripadnici manjina, koji nemaju priliku da izraze svoje nevolje, često pribegavaju nasilju.

“Mislim da moramo prihvatiti činjencu da su neke terorističke organizacije imale svoje nevolje... U brojnim zemljama, u kojima su pripadnici manjina jednaki pred zakonom i gde se njihovim nevoljama posvećuje pažnja, vidljivo je da i sudovi štite manjine i da predstavljaju put ka mirnim promenama”, kaže Luiz Ričardson.

Toliko za danas. Tema drugog dela naše serije o vladavini zakona je važnost nezavisnog sudstva i odgovornosti sudija.

XS
SM
MD
LG