Linkovi

Američke naftne kompanije obnavljaju prisustvo u Libiji


Tri američke naftne komapnije počele su da obnavljaju svoje poslove u Libiji, nakon skoro dvije decenije odsustva zbog embarga koji je Vašington uveo toj sjevernoafričkoj državi, optužujući je da podržava teroriste. Kako iz Hjustona prenosi novinar Glasa Amerike, Greg Flakus, stručnjaci za energetska pitanja vjeruju da bi Libija mogla da bude veliko nalazište nafte, ukoliko se očekivanja obistine.

Dvije kompanije sa sjedištem u Hjustonu, Konoko Filips // i Maraton /Marathon/ Oil, te njujorški Amerada Hes /Hess/ već šalju radnike u Libiju. Tri kompanije su u Libiji radile i prije dvije decenije kao dio takozvane Grupe Oaza /Oasis Group/.

Prvog dana 2006. godine, stupio je na snagu sporazum o obnavljanju njihovog djelovanja u sjevernoafričkoj državi, koji je potpisan 29. decembra. Konoko Filips i Maraton, vlasnici su po 16.3 odsto koncesija, Ameradi Hes pripada 8.2, dok je većinski vlasnik (sa udjelom od 59.2 odsto) Libijska nacionalna naftna korporacija.

Libija trenutno proizvodi manje od dva miliona barela sirove naftne dnevno, što je svrstava među slabije proizvođače unutar Organizacije država izvoznika nafte, poznatije kao OPEK.

Međutim, 1970. godine Libija je proizvodila i tri miliona barela dnevno, što mnoge eksperte navodi na razmišljanje da se u podzemlju, ispod libijskih pustinja nalaze ogromne naftne rezerve. Dejvi Parsel /David Pursell/, suvlasnik konsultanske kuće Pikering Enerdži Partners /Pickering Energy Partners/ iz Hjustona, kaže da su velike naftne kompanije u proteklih nekoliko godina ostvarile ogroman profit, ali da je prostor za njihovo investiranje, u smislu povećanja proizvodnje, limitiran.

"Naftne kompanije imaju mnogo novca, a malo prostora za investiranje. Unazad pet ili šest godina ulagalo se u Venecuelu i Rusiju, ali to danas nisu nimalo atraktivne lokacije zbog političke nestabilnosti, mogućih promjena poreskih sistema i slično. Obnova rada u Libiji, stoga, ima smisla", kaže Parsel.

Američke kompanije se nadaju da će im njihov tehnološki, kao i primat kada je u pitanju tehnika eksploatacije, omogućiti da otkriju i počnu da koriste naftu koju je libijska državna kompanija moguće previdjela. Razvoj naftnih polja je, međutim, proces koji traje godinama, uz konstantan rizik pogoršanja političkih prilika. Dejvid Parsel kaže da je to samo jedan od rizika koji kompanije moraju da prihvate.

"To je priroda posla u naftnoj industriji. Idete tamo gdje su šanse veće. Upoređujete rizike i dobit, a sada - odnos rizika i dobiti čini Libiju privlačnijom. Međutim, za tri ili četiri godine, ta će se kalkulacija možda promijeniti.", kaže Parsel.

Tri američke kompanije biće angažovane na površini od 5 miliona hektara, u oblasti basena Sirte. Veći dio tog područja je neeksploatisan, ali neki analitičari predviđaju da bi uskoro mogli da čujemo vijesti o otkriću novog, velikog nalazišta.

XS
SM
MD
LG