Kao i prethodnih godina, i ove sezone košarkaši iz Srbije i Crne Gore najbrojniji su stranci u NBA ligi. Od osam bivših, trenutnih i povremenih reprezentativaca selekcije još uvek zvaničnih svetskih prvaka, kada se u obzir uzmu i individualni i uspeh tima, trenutno najbolje stoji Nenad Krstić. Mladi centar Nju Džersi Netsa nastavio je da napreduje i u svojoj drugoj sezoni u Americi, a njegov tim 2006. godinu dočekuje na prvom mestu divizije Atlantik i sa 8 uzastopnih pobeda iza sebe. U razgovoru za “Glas Amerike” Krstić kaže da on i njegovi saigrači imaju velike ambicije.
«Naš prvi i osnovni cilj je da osvojimo tu Atlantik diviziju, koja je po meni dosta slaba i mislim da imamo velike šanse. Tu je Filadelfija, Boston, koji ove godine ne igra baš nešto posebno dobro… To nam je prvi cilj. Kasnije, normalno u plej-ofu da doguramo što dalje, zašto da ne, i u finale Istočne konferencije, pa čak možda i finale NBA. Nikad se ne zna, duga je sezona… sećam se, prošle godine mi smo krenuli sa skorom 2-11, pa smo od poslednjih 20 utakmica dobili 16, ili tako nešto. Mnoge ekipe tokom sezone osciliraju, neke krenu dosta dobro, pa uđu u krizu… Ja mislim da je ova liga kao maraton, ne treba odmah krenuti pun sprint, nego polako, zagrevati se i ulaziti lagano u formu”.
Nekadašnji košarkaš Partizana, koji ove sezone ima prosek od oko 13 poena, 6 skokova, po jednu asistenciju i blokadu za 30-tak minuta po utakmici, svestan je povremenih oscilacija, ali je generalno zadovoljan svojim igrama. Kako kaže, primećuje da protivnici za razliku od prošle sezone, mnogo više vode računa o njemu.
«Dosta obraćaju pažnju na mene sada, prošle godine nisu toliko, tako da sam mnogo puta iznenadio svojim igrama. Međutim sada se dobro pripremaju, to su me i trener i pomoćni treneri upozorili pred sezonu, da će se dobro pripremati za mene pre nego što igraju sa nama. Stoga sam se i ja nekako mentalno pripremio na to i mislim da za sada dosta dobro odrađujem, i da su u klubu zadovoljni. Normalno, ponekad dođe i slaba utakmica ili me dobro čuvaju... stvarno, kada za protivnika imam kvalitetnog centra, teško je igrati. Međutim, imam u timu tri All-Star igrača, koji uvek navlače odbranu i uvek se nađe neki otvoren šut za mene, neki lak koš... Tako da ne brinem za svoju igru i šuteve, uvek će doći, jer kao što rekoh, imam dosta dobrih igrača oko sebe».
Zajedno sa udarnom trojkom Kid-Karter-Džeferson, Krstić je jedan od igrača, koji ove sezone predstavljaju Netse na glasačkom listiću za All-Star utakmicu. Posle samo godinu dana dobio je priznanje koje je poslednjih sezona, od košarkaša iz SCG bilo rezervisano samo za tandem Sakramento Kingsa: Vlade Divac-Peđa Stojaković.
«Ne znam, ja do skoro nisam to nešto ni pratio puno, pogotovo glasanje za All-Star… Jednostavno, ukazala mi se velika čast da budem na tom listiću, sama pomisao da sam tamo… ja se ne zanosim da ću igrati… moj lični cilj je da ove godine doguram do sofmor tima, pošto prošle godine nisam uspeo da budem u timu rukija, a što se tiče tog izbora za All-Star to je samo velika čast”.
Na opasku da bi prošle godine bio u ruki timu da zbog bolesti njegov klub nije odbio naknadni poziv, mladi Kraljevčanin kaže:
“Jeste dobio sam poziv, ali su u klubu bili razočarani što ga nisam dobio odmah, a ne naknadno. Tako da, i da nisam bio bolestan, verovatno bi iz kluba otkazali, rekli bi nešto. No, tad sam stvarno bio premoren, prva sezona, bila je jako teška”.
Pored navikavanja na ritam NBA lige, za Krstića je veliko iskušenje bila i adaptacija na potpuno novu kulturu, jezik i uopšte način života. Kako kaže sada mu je mnogo lakše.
“Ja sam i prošle godine dosta dobro upoznao područje u kome živim, ali sada polako počinjem da upoznajem i ostale delove Nju Džersija, koji je dosta veliki i prostran. Tu je takođe Njujork, koji je po meni najbolji grad. Iako ga stalno gledam sa terase nikad mi ne dosadi i stalno se oduševim kad odem tamo. Koristim svaki slobodan dan, da odem na večeru ili ručak, pošto Njujork stvarno ima mnogo baš dobrih restorana… Mislim da mi je mnogo bolje nego prošle godine, još više sam savladao jezik, stvarno sam oduševljen što živim u Nju Džersiju, jer mislim da je mnogo bolje živeti tamo nego u Njujorku, zbog gužve i svega”
Na pitanje da sada, par meseci posle neuspeha na Evropskom prvenstvu, pokuša da analizira kako je došlo do toga, Nenad Krstić – nema odgovor.
“Ne znam, ja i dalje tvrdim da smo imali najbolji tim na evropskom prvenstvu. Sigurno. Na kraju, i sve to što se desilo posle Francuske… Nismo imali sreće, možda i znanja u datom trenutku, jednostavno nisu se poklopile neke kockice… Dosta teško smo svi to podneli, u dosta teškoj situaciji se sad nalazimo, ali dobra stvar je da smo dobili pozivnicu za SP i ja mislim da treba samo gledati napred, treba izvući pouke videti ko će od igrača biti na raspolaganju sledeće godine, jer mnogi su se oprostili. Ja ni ne znam šta se dešava u Savezu, posle Evropskog prvenstva nismo upućeni, ali ni ne želim da se uplićem u to. Moje je da igram, ali jednu stvar samo zameram, što su svi posle tog EP odmah osuli plajbu po nama igračima i stručni štab i narod i svi živi. Ja ne kažem, mi smo to sve zaslužili, ali mi smo odvojili skoro ceo odmor, koji je dosta dragocen, pogotovo što igramo 100 utakmica, ne samo mi u NBA, već i u evropskoj košarci sada se igra dosta utakmica i stvarno smo imali najbolju nameru… Međutim, šta da se radi… Posle tog Evropskog prvenstva niko nije našao za shodno da nas nazove, da nam kaže takva i takva situacija, čak mislim da je trebalo da nam se zahvale. Mi smo izdvojili naše slobodno vreme, imali najbolju volju, nama je bilo najteže kad smo izgubili. Prošle godine takođe niko nije zvao raspitivao se tokom sezone, jer znam kako je u drugim reprezentacijama, ljudi se raspituju. Kod nas jednostavno mesec dana pred kraj sezone počinje, bukvalno da li hoćeš da igraš ili nećeš… Mislim da malo treba da se poradi na tome, a na nama je naravno da se odazovemo svi i probamo da uradimo nešto sledeće godine”.
Krstić planira da bude u timu koji će u Japanu braniti titulu prvaka sveta iz Indijanapolisa.
“Ja želim, stvarno želim, iskreno želim da igram. Prošle godine sam imao povredu, bio sam u gipsu bukvalno 15 dana pre početka priprema, prvi trening sa reprezentacijom bio mi je prvi trening posle povrede, tako da, iako su mi ljudi iz Netsa savetovali da možda ne igram, igrao sam na svoju odgovornost, i ove ću godine, nadam se, ako sve bude kako treba, igrati. Normalno… jer stvarno imam želju”.