Linkovi

Dan zahvalnosti


" hspace=2 src="/serbian/images/Thanksgiving_dinner_prayer_210.jpg" width=210 align=left vspace=2 border=0>Praznovanje Dana zahvalnosti vodi poreklo od jesenjih proslava posle dobre žetve u mnogim kulturama i, posebno, od prvog Danu zahvalnosti u Masačusetsu.

To je priča o jednom hladnom, jesenjem danu 1621. godine, kada je pedesetak novodoseljenih Engleza, takozvanih pilgrima, koji su jedva preživeli prvu zimu u Novom svetu, dok ih je pedesetak umrlo, podelilo hranu posle jesenje žetve sa obližnjim Vampanog indijancima.

Prema kazivanju kustosa u Plantaži “Plimut” - muzeju u naselju u kojem su pilgrimi i Indijanci proslavili tu žetvu pre više od tri stotine godina, priča o prvom Danu zahvalnosti je prožeta mitovima i preterivanjima. Pre svega, proslava je verovatno održana u oktobru, bliže žetvi kukuruza i samo je oko devedeset muškaraca iz plemena Vampanog došlo i puna tri dana jelo sa Englezima. Ti prvi doseljenici, pilgrimi, pripadali su veoma strogoj sekti puritanaca, koja se predstavlja kao kruta i uzdržana, tako da je malo verovatno da su priredili gozbu. Prema retkim podacima o tom skupu 1621. godine, na trpezi je bilo živine, ali su to verovatnije bile guske i patke, a ne ćurke, ali - kako kaže kustoskinja u Plantaži “Plimut”, Ketlin Kertin, u svakom slučaju ne treba zamišljati velike trpeze sa gomilama hrane i peciva, pitama od bundeve i sosom od posebne vrste bobica, takozvanih brusnica.

”Englezi su znali za brusnice, a jeli su ih i Indijanci. Ali nije bilo šećera da se pripreme kao sos. Bundeva je bilo, ali je malo verovatno da su pravili pite, jer nije bilo brašna, ni peći u kojima bi mogle da se ispeku.”

Pomoćnica direktora u muzeju Plantaža “Plimut”, Linda Kumbs, kaže da su Indijanci ulovili i doneli pet jelena, kao svoj doprinos proslavi, ali nisu doneli i kukuruz, jer ga u to vreme u Masačusetsu nije bilo.

“Ceo mit je da su Indijanci srdačno dočekali Engleze na sopstvenoj teritoriji, pojeli ćurku i živeli u miru i slozi. Postoji verovanje da su Indijanci spremno i prijateljski prihvatili kolonizaciju. No, to nije bio slučaj.“

Saradnja novodošlih Engleza i Indijanaca trajala je pedesetak godina, a onda su sporazumi prekršeni i počele su borbe i krvoproliće. Takođe su pogrešni prikazi puritanaca u finim kaputima, izglancanim cipelama i sa visokim šeširima, sa velikim metalnim ukrasima. U to vreme, u 17. veku, tako su se oblačili samo bogataši. Došljaci su nosili šubare od dabrovine i kapute od jelenske kože. A na završetku godine koju su jedva preživeli, bili su zahvalni što uopšte imaju odeću i što su živi.

XS
SM
MD
LG