Linkovi

Buš obećao da će se suprotstaviti tiraniji i podržati slobodu u svetu


Predsednik Džordž W. Buš obećao je da će se suprotstaviti tiraniji i podržati slobodu svuda u svetu, tvrdeći da je širenje demokratije najbolja garancija mira u svetu i bezbednosti Amerike.

Da li bi ova, kako je neki zovu, «doktrina slobode» trebalo takođe da se primeni i na Rusiju, gde su neka politička načela predsednika Putina dovela do zabrinutosti među zagovornicima demokratije? Dva američka zvaničnika nedavno su diskutovala o ovom pitanju na Institutu «American Enterprise», ovde u Vašingtonu.

Tomas Grejem, specijalni pomoćnik predsednika i glavni direktor za ruska pitanja u Savetu za nacionalnu bezbednost, kaže da postoji čitav niz unutrašnjih dešavanja u Rusiji, koja se tiču SAD.

«Koncentracija moći u Kremlju, manjak prostora za javne političke debate i smanjena odgovornost vlade prema javnosti, uskratili su kremlju informacije, fleksibilnost i kreativnost, koje će mu biti neophodne da bi mogao da se suoči sa izazovima 21. veka i bude snažan, samouveren partner, na koga SAD mogu da se oslone.»

Da li bi Amerika trebalo da izvrši pritisak na ruske vlasti da promene svoju unutrašnju politiku, ili bi trebalo da teži dobrim odnosima sa Moskvom, bez obzira na ono šta radi kod kuće?

Anđela Stent, profesor na Univerzitetu Džordžtaun i stručnjak za Rusiju u Nacionalnom savetu za obaveštajna pitanja, kaže da se Vašington bori sa ovom dilemom još od raspada Sovjetskog Saveza. Pod administracijom predsednika Klintona, Sjedinjene Države bile su posvećene transformaciji Rusije na unutrašnjem planu. Međutim, kako kaže profesor Stent, zaostavština tog perioda je kontroverza i u Americi i u Rusiji.

«Mislim da je lekcija koju smo naučili od Klintonove administracije – a to je lekcija koju SAD uče iznova svakih par decenija – da Amerika, svakako, ima vrlo ograničeni uticaj na ono što se dešava unutar Rusije.»

Profesor Stent ističe da su se umesto toga, Sjedinjene Države pod predsednikom Bušom koncentrisale na nekoliko specifičnih projekata od zajedničkog značaja. Na primer, posle terorističkih napada 11. septembra obe zemlje fokusirale su se na anti-terorističku kampanju i ne-širnje nuklearnog naoružanja. S druge strane, Grejem naglašava da Amerika želi demokratsku Rusiju sa slobodnim tržištem, integrisanu u svetske ekonomske, političke i bezbednosne strukture. On ukazuje na to da je obavezivanje na demokratriju od esencijalnog značaja za dugotrajno partnerstvo dve zemlje. Međutim, Bušova administracija razume da je izgradnja stabilne demokratije dugotrajan i složen proces.

«Dozvolite mi da na početku kažem da je ono što mi tražimo jedan postojani napredak, a ne trenutna perfekcija. Mi razumemo da je usavršavanje demokratije neprekidni posao, koji nikada ne može da se završi do kraja. A Rusija je uistinu napravila značajan napredak u poslednjih 15 godina, od raspada SSSR-a. Zabrinuti smo zbog nedavnih dešavanja, ne zato što vidimo da dolazi do povratka u sovjetsku prošlost, već zato što ne želimo da dođe do daljeg zastoja u napretku ka demokratiji.»

Tomas Grejem dodaje da Amerika neće nametati svoje stavove Rusiji, ali će je izazvati da pronađe svoj lični model demokratije, zasnovan na njenoj istoriji, kulturi i tradiciji. Neki članovi Kongresa traže od administracije da zauzme strožiji stav prema Moskvi, kada je reč o njenoj unutrašnjoj i spoljnoj politici. Oni zagovaraju suspenziju američko-ruske saradnje u oblasti bezbednosti, čime bi oduzeli Rusiji privilegije u oblasti trgovine ili je isključile iz Grupe osam industrijski najrazvijenijih zemalja sveta. Međutim, profesor Anđela Stent predviđa da će u doglednoj budućnosti američko-ruski odnosi pratiti trenutni pragmatični model.

«Neće biti nikakavog prekida ili zamrzavanja odnosa sa Rusijom, bez obzira na to šta možete pročitati u pojedinim američkim publikacijama. To sigurno ne bi bilo u interesu SAD.»

I Tomas Grejem i Anđela Stent smatraju da će saradnja sa Zapadom i jačanje ruske srednje klase, na kraju dovesti do transformacije političkog sistema u Rusiji.

XS
SM
MD
LG