Linkovi

Gvozdev: Problem svih revolucija je raskorak izmedju onog što je narod očekivao i onog što je ostvareno


Od oktobra 2000. godine Srbija je postigla defintivan, mada usporen, progres na ekonomskom i političkom planu. Savet ministara Evropske unije je upravo doneo odluku o počektu pregovora o stabilizaciji i pridruživanju. Problem sa, ako hoćete, “srpskom revolucijom” i svim drugim revolucijama u istočnoj Evropi je raskorak izmedju onog što je narod očekivao i onog što je ostvareno. Narod je očekivao da će “ takvim revolucijama”, doći do neposrednih promena, posebno ekonomskihm kao i opšteg prosperiteta. Medjutim, kao što smo videli u Srbiji, Gruziji i Ukrajini, postoji izvesno nezadovoljstvo jer očekivanja gradjana nisu potpuno ispunjena. Ono što je važno za Srbiju, nije jednostavno činjenica da je došlo to te revolucije, već i da kasniji izbori nisu doveli na vlast anti-demokratske snage, koje bi poništile uspehe koje je ta zemlja postigla od oktobra 2000. godine, kaže Nikolas Gvozdev.

Glas Amerike: Kosovo je jedno od ključnih pitanja sa kojima je Srbija suočena. Da li je Vašington formulisao svoj stav o političkom rešenju za tu pokrajinu?

Gvozdev: Članak o Kosovu u “Njujork Tajmsu” u izvesnom smislu odražava stav administracije SAD. Očigledno je da je administracija zamorena tim pitanjem, da želi da ono nestane i da bi deleko radije da njegovo rešenje preuzmu Evropljani. Medjutim, problem sa Evropskom unijom je da ona sa svojih 25 članica teško donosi odluke i da ona, pored problema daljeg proširenja unije, isto tako ne želi dodatne problema. Strategija i SAD i EU u vezi sa Kosovom je bila da se to pitanje zamrzne, a odluka odlaže, sve do očekivanog ulaska Srbije, Kosova, i zemalja tog regiona u Evropsku uniju, kada će pitanje granica postati manje relevantno. Sada se ispostavilo da strategija odugovlačenja o budućem statusu te pokrajine nije bila najbolja.

Glas Amerike: Medjutim, medjunarodna zajednica se sada zalaže za početak pregovora o konačnom statusu Kosova, pa i za plan decentralizaje koji predlaže Srbija?

Gvozsev: Naravno da pregovori mogu da počnu, ali ako pogledate izraelsko- palestinski mirovni proces, njemu kao da nema kraja. Mogućnost početka pregovora ne znači da postoji momentum za brzo rešenje. Zalaganje nekih ljudi u Vašingotnu za nezavisnost Kosova slabi mogućnost održavanja teritorijalnog intergiriteta zemalja kao sto su Irak ili Gruzija, dok zagovaranje decentralizacije možda slabi Dejtonski sporazum za održavanje jedinstvene Bosne i Hercegovine. Ideja da bi Kosovo moglo da ostane izolovano i zamrznuto kao neki presedan, teško je izvodljiva. Najbolji sličan primer je situacija u Nagorno- Karabahu izmedju Jermenije i Azerbejdžana, gde se vode pregovori već 15 godina, a situacija na terenu je zamrznuta, uprkos raznim predlozima za nezavisnost, decentralizaciju, zajedničku drzavu, itd. Vidim sličan razvoj situacije i na pregovorima o Kosovu.

Glas Amerike: Čiji glas bi mogao da bude odlučujući u razrešenju kosovskog pitanja - SAD ili Evropske unije?

Gvozdev: Mislim da će to biti Evropska unija. SAD se angažuju, pa se u svetlu složene globalne situacije, dezangažuju. Pored toga, Kosovo i Balkan su deo Evrope, i Evropska unija bi to pitanje trebalo da reši, pošto je reč o zajedničkim interesima: trgovini, migraciji, granicama, vizama itd. U Evropskoj uniji se u poslednje vreme izražava zabinutost u pogledu fluidnih granica i neregulisane migracije. Ono što bi moglo da podupre donošenje odluke o Kosovu nije neka idealistička retorika o demokratiji i ljudskim pravima, već pragmatični odgovori na pitanja gde su i koje granice, koje je za njih odgovoran (zadužen), pitanja zakonodvastva, policije i privrede. Na kraju bi Evropska unija možda mogla i da nametne soluciju da bi rešila, ne ta idealistička pitanje i pitanja u domenu nacionalnosti i samoopredeljenju, vec praktična, kao što su granice, kriminal i ekonomija.

XS
SM
MD
LG