Linkovi

Predsednik Buš obratio se naciji iz Nju Orleansa i pozvao na izdvajanje velikih sredstava za obnovu posle naleta uragana Katrina


Predsednik SAD Džordž Buš obratio se naciji iz Nju Orleansa u državi Luizijana, iznoseći plan obnove regiona razorenog u uraganu Katrina. Njegov govor prenosile su uživo najveće američke televizijske stanice u udarnom večernjem terminu. Ovde možete pročitati odabrane odlomke predsednikovog govora.

«Obraćam vam se iz Nju Orleansa – koji je gotovo prazan, još delom pod vodom, i koji čeka da se u njega vrate život i nada. Istočno od jezera Pončartrejn, duž obale Misisipija, sve do Alabame i Floride, milione života je u samo jednom danu promenila okrutna i razorna oluja».

«Posle uragana, videli smo svoje sunarodnike zbunjene i izgubljene, kako traže svoje voljene i oplakuju svoje mrtve... tražeći smisao u tragediji koja izgleda kao slepa slučajnost. Bili smo svedoci očaja koji nijedan gradjanin ove velike i velikodušne nacije ne bi smeo da spozna – videli smo Amerikance kako mole za hranu i vodu... ranjive ljude prepuštene milosti kriminalaca koji nisu imali milosti... i tela mrtvih koja leže nepokrivena i napuštena na ulicama».

«Te dane tuge i gneva takodje su obeležili gestovi hrabrosti i dobrote kojima mogu da se ponose svi Amerikanci. Obalska straža i drugi timovi spasili su iz poplavljenih četvrti desetine hiljada ljudi. Verske zajednice i porodice primile su neznance kao svoju braću i sestre i susede. U Šalmetu, kada su dva muškarca pokušala da provale u jednu kuću, vlasnik ih je pozvao da ostanu i primio još 15 drugih ljudi koji nisu imali gde da odu. U dečijoj bolnici Tulejn, lekari i medicinske sestre nisu jeli danima da bi pacijenti imali hranu, a najzad su na svojim ledjima nosili pacijente osam spratova do helikoptera».

«Širom Meksičkog zaliva, medju ljudima koji su mnogo izgubili, i mnogo prepatili... vidimo isti duh: istu dubinsku snagu koja opstaje uprkos nedaćama, vidimo veru u Boga koju nijedna oluja ne može da oduzme i američku odlučnost da raščisti ruševine i sagradi novo i još više i bolje».

«Večeras su tolike žrtve uragana i poplave daleko od kuće, od svojih prijatelja i svega što im je poznato. Treba da znate da naša čitava nacija brine za vas – i da niste sami na putovanju koje vam predstoji. Svima koji su pretrpeli gubitke izražavam najdublje saučešće i saosećanje naše zemlje. Svakoj osobi koja je pružila svoje usluge i žrtvovala se u toku ove katastrofe, prenosim da im je Amerika zahvalna. Večeras, takodje, obećavam američkom narodu: u čitavoj regiji pogodjenoj uraganom, učinićemo sve što je potrebno. Ostaćemo koliko god dugo je potrebno, da bismo pomogli gradjanima da obnove svoje zajednice i svoje živote. A svi koji dovode u pitanje budućnost Nju Orleansa treba da znaju: nemoguće je zamisliti Ameriku bez Nju Orleansa i ovaj veliki grad će se opet uzdignuti».

«Spasilačke operacije su uglavom završene, a rad na obnovi je u toku. Snabdevanje strujom je ponovo uspostavljeno u gotovo čitavom Misisipiju. Trgovina počinje da se vraća u luku Nju Orleans, a brodovi sa poljoprivrednim proizvodima plove niz Misisipi. Svi veći gasovodi rade, što sprečava ometanje u snabdevanju čega su se mnogi plašili. Pukotine u nasipima su zatvorene, pumpe rade i voda ovde u Nju Orleansu opada iz sata u sat. Zvaničnici zaduženi za zaštitu životne sredine su na terenu, uzimaju uzorke vode, identifikuju štetne materije, i rade na popravci sistema pijaće vode, kao i sistema otpadnih voda. A izuzetno tužnu dužnost imaju profesionalci koji sa velikim poštovanjem prikupljaju tela mrtvih i pripremaju ih za sahrane, kako bi ležali u večnom miru.»

«Kada je reč o obnovi i izgradnji, neki od najtežih poslova tek predstoje – i oni će zahtevati kreativnost i velikodušnost jedinstvene nacije. Naša prva obaveza je da zadovoljimo neposredne potrebe onih koji su morali da napuste svoje domove i ostave za sobom sve što su posedovali. Za te Amerikance, svaka noć donosi neizvesnost a svaki dan zahteva novu hrabrost».

«Sekretarijat za unutrašnju bezbednost registruje evakuisane koji su sada u privremenim centrima, crkvama ili privatnim kućama, bilo u regionu Meksičkog zaliva ili daleko odavde. Potpisao sam ukaz o hitnoj pomoći ljudima iz pogodjenih oblasti. Od danas, više od 500,000 evakuisanih porodica primiće hitnu novčanu pomoć da bi kupili hranu, odeću i druge potrepštine. Evakuisani koji se još nisu registrovali trebalo bi da kontaktiraju Federalnu agenciju za vanredne situacije (FEMA) ili Cveni Krst. Moramo da znamo koliko vas ima, jer će mnogi od vas u budućnosti imati pravo na širu pomoć. Mnoge porodice su razdvojene tokom evakuacije i radimo na tome da im pomognemo da pronadju svoje najbliže. Osim toga, preuzimamo korake da se postaramo da evakuisani ne moraju da predju velike razdaljine ili se bore sa birokratijom da bi dobili pomoć i povlastice koje im pripadaju. Sekretarijat za zdravstvo poslao je više od 1 500 zdravstvenih radnika kao i 50 tona medicinskog materijala, uključujući vakcine, antibiotike i lekove za hronične bolesnike kao što su dijabetičari».

«Da bismo sproveli prvu fazu napora i odmah počeli sa obnovom, zatražio sam od Kongresa, koji je to odobrio, pomoć od preko 60 milijardi dolara. Druga obaveza je da pomognemo gradjanima Meksičkog zaliva da prebrodi ovu katastrofu. U Misisipiju su uništene ili oštećene hiljade kuća. U Nju Orleansu više od 250,000 domova više nije bezbedno za život. Naš cilj je da ljudi do sredine oktobra napušte centre za privremeni smeštaj i pronadju trajnije domove».

«Federalna vlada će sklopiti čvrsto partnerstvo sa državama Luizijana i Misisipi, gradom Nju Orleansom i drugim gradovima Meksičkog zaliva, da bi mogli da se obnove na organizovan i pametan način. Federalna sredstva pokriće veliku većinu troškova obnove infrastrukture u pogodjenoj zoni, od puteva i mostova do škola i vodenih sistema. Naš cilj je da se taj posao obavi brzo. A poreski obveznici očekuju da se taj posao obavi pošteno i mudro – i stoga ćemo imati tim generlalnih inspektora koji će nadgledati sve troškove».

«Naša treća obaveza je sledeća: kada se zajednice obnove, one moraju biti bolje i veće nego pre oluje. U ovoj regiji nalaze se neke od najlepših istorijskih lokacija u Americi. Kao što smo svi videli na televiziji, ovde takodje postoji teško i dugotrajno siromaštvo, koje ima korene u tradiciji rasne diskriminacije, zbog koje su čitave generacije bile uskraćene za mogućnosti koje Amerika nudi. Naša je dužnost da se sa tim siromaštvom suočimo smelom akcijom, i da se izdignemo iznad tog nasledja nejednakosti. Naša vizija budućnosti je da ćemo ne samo obnoviti ovaj region - izgradićemo još lepši i bolji.»

«Posao koji je počeo u regionu Meksičkog zaliva biće jedan od najvećih poduhvata obnove koje je svet ikada video. Kada se taj posao završi, svi Amerikanci imaće nešto čime mogu da se ponose – i u tom zajedničkom poduhvatu potrebna je pomoć svih Amerikanaca. Američka vlada će obaviti svoj deo posla. Naši gradovi moraju da imaju jasne i modernizovane planove odgovora na prirodne katastrofe, izbijanje bolesti ili terorisitčki napad, za evakuaciju velikog broja ljudi u slučaju katastrofe i obezbedjivanju hrane, vode i bezbednosti koja im je potrebna. U vreme pretnje terorizma i oružja za masovno uništenje, opasnost koja preti našim gradjanima je mnogo veća od prirodnih nepogoda. Smatram da je detaljno planiranje vanrednih situacija prioritet naše nacionalne bezbednosti. Zato sam naložio Sekretarijatu za unutrašnju bezbednost da u saradnji sa lokalnim vlastima sprovede hitnu reviziju planova za vanredne situacije u svakom većem gradu u Americi.»

«Ja takodje želim da znam sve činjenice o vladinom odgovoru na uragan Katrina. Oluja je uključila masovnu poplavu, ogromu operaciju dostavljanja zaliha i obezbedjivanja bezbednosti i naredbu o evakuaciji koja se odnosila na više od milion ljudi. To nije bio običan uragan – i običan sistem za reagovanje na katastrofe nije mu bio dorastao. Mnogi pojedinci na svim nivoima su vešto obavljali svoj posao u najgorim okolostima. Medjutuim, sistem u celini na svim nivoima vlade nije bio dobro koordinisan i prvih nekoliko dana bio je preopterećen i neorganizovan.»

«Četiri godine posle zastrašujućeg iskustva 11. septembra, Amerikanci imaju puno pravo da očekuju efikasniji odgovor u vreme krize. Kada federalna vlada ne uspe da ispuni tu dužnost, ja kao predsednik sam odgovoran za problem, i za rešenje. Zato sam naredio svim članovima svog kabineta da učestvuju u opsežnoj reviziji vladinog odgovora na uragan. Ova vlada će naučiti lekciju uragana Katrina. Razmotrićemo svaku preduzetu akciju i načiniti potrebne izmene da bismo bili bolje spremljei za bilo kakvu prirodnu nepogodu ili delo zlih ljudi koji bi mogli da ugroze naš narod.»

«U životu ove nacije, često smo podsećani da je priroda strahovita sila, i da je život tako lako izgubiti. Mi smo potomci i naslednici muškaraca i žena koji su preživeli prve užasne zime u Džejmstaunu i Plimutu, koji su izgradili Čikago posle velikog požara, i San Francisko posle velikog zemljotresa... Svaki put su se ljudi ove zemlje vraćali posle požara, poplave i oluja da počnu ponovo da grade, i to bolje nego što su gradili pre. Amerikanci nikada nisu svoju sudbinu prepuštali ćudima prirode – i nećemo to početi ni sada. Ove nevolje nas takodje podsećaju da smo često snažniji nego što mislimo, uz pomoć Boga i jedni drugih. Ona nas podsećaju da smo povezani u ovom životu, u ovoj naciji – i da očaj bilo kog pojedinca pogadja sve nas.»

«Znam da, dok sedite na stepenicama trema gde je nekada stajala kuća... ili spavate na nosilima u prepunom kolektivnom centru, nije lako zamisliti svetlu budućnost. Ali ta budućnost će doći. Ulice Biloksija i Galfporta će opet biti pune ljupkih domova i zvuka dečije igre. Vernici će se vratiti u crkve Alabame. U ovde u Nju Orleansu, tramvaji će ponovo prolaziti kroz Sent Čarls, a strasna duša ovog velikog grada će se ponovo vratiti. U ovom gradu, postoji tradicija da pogrebe prate džez muzičari. Oni sviraju posmrtni marš na putu pogrebne povorke do groblja, ali kada se kovčeg spusti u zemlju, počinju da sviraju veseli 'drugi deo', simbolišući trijumf nad smrću. Noćas obala Meksičkog zaliva i dalje prolazi kroz posmrtni marš, ali doživećemo da začujemo i džez muziku».

XS
SM
MD
LG