Linkovi

UN:Negativni efekti katastrofe u Černobilju manji od očekivanih


26. aprila 1986. godine došlo je do snažne eksplozije u nuklearnoj elektrani Černobil, na oko 80 kilometara severno od glavnog grada Ukrajine, Kijeva. Posle eksplozije, vetar je razvejao radioaktivne čestice preko većeg dela Evrope, najviše po teritoriji današnje Ukrajine, Belorusije i Rusije.

Iako je eksplozija odnela samo 31 žrtvu predvidjalo se da će na desetine hiljada ljudi umreti od raka izazvanog zračenjem, a da će okolno zemljište biti zagadjeno decenijama. Ali prema najnovijem izveštaju Ujedinjenih nacija, efekti zračenja na ljude i okolinu znatno su manji od predvidjenih.

Pomenuti izveštaj rezultat je dvogodišnjeg rada nekoliko stotina naučnika, ekonomista i zdravstvenih stručnjaka, uključujući neke iz Ukrajine, Belorusije i Rusije. Studiju je naručila grupa Černobilski forum, koja okuplja osam specijalizovanih agencija Ujedinjenih nacija, medju kojima Medjunarodnu agenciju za atomsku energiju, Svetsku zdravstvenu organizaciju i Agenciju Ujedinjenih nacija za razvoj. Luiza Vinton je visoki funkcioner te agencije:

”Ideja je bila da se postigne konsenzus na nivou Ujedinjenih nacija o preciznoj slici posledica te nesreće, jer bez toga je nemoguće imati dobre smernice za rešenje problema sa kojima se suočavaju stanovnici pogodjenih područja.“

Luiz Vinton kaže da su naučnici ustanovili da je broj žrtava početnog oslobadjanja zračenja bio nizak:

”Sada se smatra da je tokom nekoliko meseci posle nesreće od akutnih posledica radijacije umrlo 50 ljudi. To su oni koji su bili ozračeni krajnje visokim dozama, jer su radili na saniranju posledica nesreće na reaktoru. Osim toga, na osnovu veoma precizno razradjenih modela i računa verovatnoće, došlo se do toga da je od posledica umrlo ili će umreti najviše oko četiri hiljade ljudi.“

Taj broj, kaže doktor Majk Repačoli, stručnjak za zračenje u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, niži je od ranijih procena.

”U medijskim izveštajima govorilo se o desetinama i stotinama hiljada žrtava od raka i drugih posledica. Ako uzmete da samo u Rusiji, svake godine u saobraćajnim nesrećama strada oko sto hiljada ljudi, četiri hiljade žrtava velike nuklearne nesreće je, na neki način, umirujuće.“

Doktor Repačoli kaže da se takodje strahovalo od velikog broja oboljenja od raka štitne žlezde, naročito medju decom:

”Dobro je to što je rak štitne žlezde gotovo uvek izlečiv. 99 odsto ljudi koji su ga imali ozdravilo je. Mi znamo za oko devet ljudi koji su umrli od toga. Dakle, taj broj je mnogo manji od očekivanog.“

U izveštaju Ujedinjenih nacija takodje se kaže da je broj slučajeva drugih vrsta raka, kao što je leukemija, statistički beznačajan medju stanovništvom zahvaćenom radijacijom iz Černobila. Isto je bilo sa strahovanjima od radjanja defektne dece. Luiz Vinton kaže da ni priroda nije mnogo trpela od te katastrofe:

”Nalazi naučnika bili su paradoksalni. Prema mitologiji o černobilskoj katastrofi, očekivale su se velike mutacije na biljkama i životinjama. Medjutim, naučnici su ustanovili da je uticaj trajao najviše godinu dana posle katastrofe. Priroda se veoma brzo oporavila i zapravo pretvorila u neku vrstu prirodnog rezervata jer je to područje bilo izolovano od ljudskog uticaja.“

U izveštaju Ujedinjenih nacija takodje se kaže da veliki delovi stanovništva tri zemlje najteže pogodjene katastrofom još nemaju adekvatne i pouzdane informacije o njenim posledicama, pa se preporučuje bolje obaveštavanje kako bi se razvejali strahovi i mitovi u vezi sa tom tragedijom.

XS
SM
MD
LG