Spasilački napori duž obale Meksičkog zaliva sve su intenzvniji dok se Amerika oporavalja od šoka posle jedne od najgorih prirodnih katastrofa u svojoj istoriji. Gradjani Nju Orleansa, koji nisu uspeli da se evakuišu, sve očajniji dok savezne vlasti pokušavaju da se uhvate u koštac sa problemima ogromnih razmera.
Na hiljade ljudi i dalje napušta Nju Orleans koji je pod vodom; mnogi su žedni, gladni, iscrpljeni visokim temepraturama.
”Neko treba da dodje ovde i da nam pomogne. Potrebna nam je nacionalna garda, gospodine Buš -- molimo vas, pošaljite nam nekoga da nam pomogne!“ - poziva jedna isrpljena žena.
Posebno teška situacija vlada u sportskoj areni Superdom gde je na hiljade gradjana potražilo utočište neposredno posle uragana i gde su sanitarni uslovi postali užasavajući. Dvanaest hiljada izbeglica je već autobusima prebačeno u sportsku arenu Astrodom, u Hjustonu, udaljenu preko 500 km. Ali na hiljade novih izbeglica stiglo je u Superdom u nadi da će i oni biti evakuisani. Predsednik Buš, koji obilazi opustošena područja, priznaje da se reagovnje saveznih vlasti na posledice uraga mora poboljšati.
“Puno ljudi naporno radi da pomogne žrtvama i želim da se tim ljudima zahvalim za njihov trud. Ali, rezlutati naših napora nisu prihvatljivi. Želim da pružim uveravanja gradjanima u opustošenim oblastima -- a i celpoj našoj zemlji -- da ćemo učiniti sve što je moguće da se siutacija stavi pod kontrolu.”
Evo šta kaže dopisnik Glasa Amerike Greg Flakus -- čiji izveštaj sledi -- a koji je u blizni Nju Orelansa razgovarao sa izbeglicama koje hrle ka severu.
“Kako prolaze dani, tako navire gnev. Ljudi se pitaju: zašto sve to tako dugo traje, zašto niko nije došao da nam pomogne? Zašto nema više helikoptera, zašto nema više pripadnika Nacionalne garde?
U medjuvremenu, ponude pomoći stižu iz raznih delova sveta. Jer, kako je rekao generalni sekretar UN Kofi Anan, i SAD uvek velikodišno pružaju pomoć kad god se desi kadastrofa -- bilo gde u svetu.