Linkovi

Glavni urednik medijske kuće B92 Veran Matić: Svakako se već dugo ne osećamo zaštićeni na B92, ne samo ja nego i cela kuća


Glavni urednik medijske kuće B92 Veran Matić podneo je privatnu krivičnu tužbu protiv Petra Lazovića, savetnika ministra za kapitalne investicije Velimira Ilića, za krivično delo uvrede, klevete i ugrožavanja sigurnosti. Prijava je podneta posle pretnji i uvreda na račun Matića i B92 koje je Lazović izneo pre i za vreme konferencije za novinare održane 15 avgusta na Kopaoniku. Istom prilikom, sam Ilić je vredjao novinarku B92, njenu medijsku kuću i urednika. Tim povodom, koleginica Helena Djordjević razgovarala je sa Veranom Matićem o tome da li je incident sa Ilićem i Lazovićem izolovan eksces, ili simptom ozbiljnih problema u radu slobodnih medija u Srbiji.

Glas Amerike: Da li očekujete da njegova tužba bude ozbiljno razmotrena na sudu, i da li se osećate zaštićenim?

Matić: Svakako se već dugo ne osećamo zaštićeni na B92, ne samo ja nego i cela kuća. Česte pretnje, postavljanje bombe ispod naših reportažnih kola pre godinu i po dana, govore da je klima vezana za rad nezavisnih novinara loša i teška, i što je najgore, ona se pogoršava, ne vidim da tu postoji prostor za pozitivni pomak. Očekujem da će tužba biti ozbiljno shvaćena pošto je pretnja izrečena od savetnika jednog od ministara, uz prisustvo svedoka. Naravno, naše pravosudje je dosta loše, i sigurno da će se nastojati da se taj proces odugovlači ali ću nastojati da izguram sam proces do kraja.

Glas Amerike: Kakve su bile reakcije vlasti i drugih medija na ceo incident?

Matić: Zadovoljan sam oblikom i količinom solidarnosti s ozbirom kakva nam je scena, medijska scena je dosta raslojena u nekoliko medijskih organizacija, u čitav niz medija koji funkcionišu u potpuno neuredjenom prostoru. Kada se pogleda ta haotična situacija ono što je do sada objavljeno je bilo pristojno. Važno je raditi da se ne dogodi zamena teza i da B92 ne postane slučaj, a sve je krenulo od povlačenja optužnice protiv Marka Miloševića. Jedno ne sme potisnuti drugo sa javne scene i mi na tome radimo. Veoma je važno da postoji reakcija i da ona bude jaka jer mislim da živimo u vremenu kada se ovakvi incidenti i ekscesi minimiziraju, i nastoje da se razvodnje i nekim novim aferama potisnu, a u stvari svi smo mi u opasnim situacijama u kojima i sami znate da ulicama grada šeta veliki broj onih koji su učestvovali u ratnim zbivanjima, bili pripadnici mafijaških organizacija. Signali koji ministri i njihovi savetnici daju pominjući ubistva i pričajući o psihijatrijskim klinikama i o potrebi da se odredjeni ljudi izoluju u specijalne ustanove je podsticajno za ljude koji su se već dokazali likvidirajući druge ljude. Dakle, jako je važna reakcija u štampi .

Reakcija političara je za mene neočekivana, na čistu situaciju u kojoj se pojavljuje pretnja smrću i diskreditovanje jednog od najkredibilnijih medija na ovim prostorima dolazi do relatizovanja, političari govore: «takav je njegov stil», svode dosta to na pitanje stila, neki ministri koji osude u isto vreme prave balans govoreći da je on jedan od najefikasnijih političara. Nisam nimalo zadovoljan reakcijom političara pre svega zato što je izostala reakcija premijera koji je direktno odgovoran i nadredjen dotičnom ministru. Sama reakcija ne verujem da bi donela puno zadovoljstva nama ali je važna poruka gradjanima Srbije, ako izostane bilo kakva reakcija, – poruka gradjanima Srbije će biti da novinare treba izolovati po psihijatrijskim ustanovama a neke direktno likvidirati. To će biti svojevrsna podrška ovako ekstremnim stavovima.

Glas Amerike: Da li je reč o problematičnom temperamentu jednog čoveka ili simptomu većih problema u sferi slobodnog novinarstva?

Matić: Ne može se reći da je to primitivizam samo jednog čoveka ili tima koji je na bitnoj funkciji u ovoj zemlji, u jednom trenutku Velimir Ilić je rekao da se dovede Matić i novinari B92 u zatvorenu ustanovu da gradjani Srbije vide poslednje idiote. Znači on je tom rečenicom želeo da kaže svi mi ostali smo normalni, svi koji su sa nama su normali a oni koji su s druge strane, postavljaju neka pitanja su nenormalni. To je oblik pokušaja definicije današnje Srbije, to nije pitanje jednog incidenta nego pokušaj polarizacije Srbije na oni koji su normalni i nenormalni. Kad se zagrebe ispod površine vidi se da on koristi isti vokabular koje je koristio Goran Matić i Ivan Marković. Iza ovih prvih verbalnih napada kreće argumentacija tipa strani plaćenici, izdajnici oni kojima je mrsko sve što je srpsko, oni koji dovode Natašu Kandić i pričaju o ratnim zločinima. Brzo se razotkriva prava motivacija njihovog revolta i besa prema B92, apsolutna nespremnost Srbije da se suočava sa prošlošu i ozbiljnim problemima vodi nas u smeru kada je Milošević tako uspešno opsenio gradjane Srbije. Ja se toga u ovom trenutku plašim.

Za mišljenje o verbalnom sukobu na relaciji ministar Ilić i B92, zamolili smo Aleksa Lupisa, višeg koordinatora programa za Evropu u Komiteta za zaštitu novinara, sa sedištem u Njujorku. Razgovor je vodila naša koleginica Jela Jevremović:

Glas Amerike: Pretnja ministra Ilića novinaru B92 je stvar kojom pre svega treba da se pozabave organi za sprovođenje zakona, smatra Aleks Lupis:

Lupis: Mislim da u situaciji u kojoj vladin zvaničnik preti smrću jednom novinaru, pre svega treba da se angažuju policija i tužilaštvo. Tome bih dodao da će način na koji te službe budu reagovale na ovaj slučaj pokazati i koliko je aktuelna vlada uopšte predana slobodi medija u Srbiji. No, nažalost, otkako je Koštunica na čelu vlade mediji se sve manje poštuju i prema njima se ima sve manje obzira”.

Glas Amerike: Srpska vlada se uglavnom negativno odnosi prema nastojanjima medija da istraže kako zločine počinjene tokom konflikta devedesetih godina tako i slučajeve korupcije vlasti, ukazuje

Lupis: Otkako je Koštunica na vlasti, vlada uglavnom nepovoljno reaguje na napore medija, poput RTV B92, da istraže pitanje ratnih zločina kao i odgovornost vlasti u slučajevima u kojima je to opravdano. Dobro je poznato da Koštuničina vlada blisko sarađuje sa SPS-om, koja kako svi znamo, nosi prilično negativno breme iz 90-tih kada se vršila represija nad medijima. Mislim da je sasvim opravdana strepnja da bi vlada, koja ne mari previše za zaštitu ljudskih prava, mogla da se još više okomi na medije. Čini mi se da pretnje ministra Ilića to i potvrđuju.

Glas Amerike: Po rečima Aleksa Lupisa, pretnja ministra Ilića B92 je poruka svim novinarima u Srbiji:

Lupis: Mislim da se time upućuje snažna poruka medijima da će vlasti oštro uzvratiti ukoliko novinari budu pokušavali da istražuju osteljive političke teme. Takvi pritisci, pak, stvaraju samocenzuru kod novinara. A kada novinari prestanu da se bave važnim pitanjima, poput korupcije, kriminala, kršenja ljudskih prava -- sve te devijantne pojave ostaju neotkrivene i nerešene. U takvim uslovima društvo stagnira i ne može da ostvari ni politički i niti ekonomski razvoj. Mislim da to da nije u interesu Srbije.

Glas Amerike: Postavlja se pitanje šire predanosti vlade daljim demokratskim reformama, kaže naš sagovornik.

Lupis: Pritisak na medije je u suprotnosti sa načelima demokratske zajednice. Sve to, u stvari, dovodi u pitanje ukupnu predanost srpske vlade demokratskim reformama. Postavja se i pitanje da li Srbija, ukoliko nastavi sa takvom politikom, može da dobije svoje mesto u Evropskoj uniji.

XS
SM
MD
LG