Linkovi

70 godina programa socijalnog osiguranja u SAD


Taj zakon koji je 14. avgusta, 1935. potpisao predsednik Frenklin Rozevelt, osigurava porodice zaposlenih od gubitka prihoda zbog penzionisanja, smrti ili invaliditeta. Budućnost tog programa i vladina sposobnost da ga finansira je od nedavno predmet velike debate.

Nova anketa Američkog udruženja penzionera, skraćeno AARP, čiji su članovi Amerikanci stariji od 50 godina, ukazuje da se većina Amerikanaca slaže da je Socijalno osiguranje u opasnosti i da taj fond nema dovoljno sredstava. Od 1200 ljudi, starijih od 18 godina, koji su bili anketirani telefonom, 59 posto kaže da ”nisu sasvim uvereni“ ili ”nisu uopšte uvereni“ u budućnost vladinog penzionog programa. Uprkos gubitku poverenja, direktor politike AARP-a Džon Roter kaže da 80 posto gradjana veruje da bi vlada trebalo da odži program Socijalnog osiguranja u životu:

”Ljudi žele da ovaj program bude zaštićen. Oni žele da on bude ojačan. Žele zapravo da Kongres preduzme akciju, ali ne žele radikalne promene.“

Te ”radikalne promene“ obuhvataju lične investicione račune koje je predložio predsednik Buš i kojim bi se omogućilo uposlenicima da investiraju jednu trećinu fondova Socijalnog osiguranja u, kako je Buš rekao, ”konzervativnu mešavinu akcija i hartija od vrednosti.“ Ursula Viliams iz organizacije Studenti za spasavanje programa Socijalnog osiguranja je medju onima koji favorizuju te lične investicione račune:

”Sadašnji sistem nije u redu i lični računi bi doveli stvari u red. Preko su nam potrebni ti računi, jer znamo da će teret duga pasti na nas.“

Amerikanci se podstiču da otvore lične štedne račune i obezbede dodatni doprinos svojim penzionim beneficijama Socijalnog osiguranja. Ekonomista Kristian Veler iz Centra za napredak u Americi sugeriše da će privatni računi povećati probleme Socijalnog osiguranja, jer će vlada morati da zajmi novac kako bi nadoknadila fondove koji su prebačeni u lične investicione račune. On sumnja da će ti računi imati beneficije za uposlenike koji investiraju.

”Predsednik je predložio da ljudi mogu da pozajme iz fondova za Socijalno osiguranje i stave ta sredstva na privatne račune da bi nakon penzionisanja morali da vrate ta sredstva, plus inflaciju, plus interesnu stopu - koja je sada 2,7 posto iznad inflacije. Bićete u dobitku samo ukoliko je vaša kamata iznad 2,7 posto. U proseku nećete stajati finansijski ni bolje ni gore nego da jednostavno ostavite novac tamo gde jeste.“

Gospodin Veler dodaje da je Socijalno osiguranje ”ključna beneficija srednje klase“. Džon Roter iz AARP-a ističe da njihova anketa ukazuje da mnogi Amerikanci priznaju da računaju na ček od države više no ikada da im pomogne u penziji.

”Oni misle da će to biti njihov najvažniji izvor dohotka u penziji. Ljudi su voljni da plate više da bi očuvali beneficije koje će im sigurno biti potrebne, uzevši u obzir činjenjicu da su njihovi drugi izvori penzionerskih prihoda od poslodavca i od kupovine vrednosnih papira manje izvesni. Socijalno osiguranje je najvažnija stvar na koju oni računaju u budućnosti.“

Uz tako jaku podršku javnosti za ekonomsku ”bezbednosnu mrežu“, Socijalno osiguranje će svakako postojati i narednih 70 godina. Ono što je manje izvesno jeste kako bi politički pritisak za reformu mogao kasnije da izmeni taj vladin program dostojan poštovanja.

XS
SM
MD
LG