Linkovi

Sezona uragana u Americi


Sezona uragana na Atlantiku je ove godine počela nešto ranije - već su prošle dve jake oluje. Na drugoj strani, na Pacifiku, jak tajfun u Kini je naterao više od milion ljudi da napuste svoje domove. Šta izaziva ovakve oluje i zbog čega su one toliko jake?

Ukoliko vam se čini da je proteklih godina Atlantikom prohujalo više uragana - u pravu ste.

Američka Meteorološka služba je u protekloj deceniji registrovala veći broj uragana. Meteorološka služba je deo Nacionalne okeanografske i atmosferske agencije, u kojoj Program za tropske ciklone nadgleda Skot Kajser.

“Generalno posmatrano, u proseku, dugoročno gledano, godišnje imamo desetak oluja, tropskih oluja i uragana, a sada, ove godine, očekujemo 13 do 15. Prošle godine ih je bilo 15. U svakom slučaju smo u periodu povišene tropske ciklonske aktivnosti”, kaže Kajser.

Uragan “Emili”, peta atlantska oluja od 1. juna, udario je 18. jula u popularna morska letovališta na meksičkom Poluostrvu Jukatanu i primorao hiljade turista da potraže zaklon. To je prvi put otkako meteorolozi prikupljaju dokumentaciju, da ovako rano imamo toliko oluja. Sten Goldenberg, meteorolog iz Nacionalne okeanografske i atmosferske agencije, kaže da se radi o kombinaciji mnoštva faktora koji u ovom trenutku na Atlantiku pospešuju takvu aktivnost i doprinose velikoj aktivnosti koja je praktično već počela.

Jedan od tih faktora je vetar koji, kako objašnjava Skot Kajser, u gornjim slojevima može da rasturi oluju ili izazove njeno jačanje.

Kada se oluja konačno uobliči, preostali vetrove je nose dalje. Od vetrova zavisi gde će, kada i da li će uragan da udari u kopno.

Sem Ejberson, istraživač u Nacionalnoj okeanografskoj i atmosferskoj agenciji, objašnjava da struje oko oluje utiču na njeno kretanje.

“Možete - ako vam se više dopada - da zamislite kao da ste na trpezarijski astal stavili kliker i onda duvali u njega da ga pokrenete”, objašnjava Ejberson.

Tropske oluje su cikloni koji se formiraju u tropima - koje podstiče velika vlažnost u nižim slojevima.

"Nivo vlažnosti nad Atlantikom je iznad normale, tako da imamo višak energije za formiranje oluja”, kaže Kajser.

Uragani su jači i razorniji i usled zagrevanja Atlantskog okeana.

Geofizička laboratorija za dinamiku fluida, istraživačko odeljenje Nacionalne okeanografske i atmosferske agencije, raspolaže dokazima i Skot Natson, koji radi na izradi klimatskih modela, kaže da će oluje koje se događaju imati potencijal da budu znatno jače - u toplijim klimatskim uslovima.

Skot Natson je vodio studiju u kojoj je pomoću kompjutera simulisano 1300 virtuelnih oluja.

Ukoliko je model tačan, do kraja ovog stoleća snaga uragana će se povećati za pola kategorije na petostepenoj lestvici za merenje intenziteta. Natson kaže da bi prosečna brzina vetra mogla da se poveća za 4 kilometra, količina padavina za 5 centimetara, a olujna plima za nekoliko metara.

Bob Tuleja, iz Centra za okeanografiju na Univerzitetu “Old dominion” u Norfoku, objašnjava da upravo to može da bude kritična razlika od koje zavisi da li će krov da ostane na svom mestu, ili će vetar da ga oduva.

Skot Kajser dodaje da broj smrtnih slučajeva ili povreda i smanjenje štete, zavise od pripremljenosti.

“Zavisi od konstrukcije kuća, od pripremljenosti za vanredne situacije, odnosno aranžmana evakuacije i skloništa”, kaže Kajser.

To važi za sve tropske oluje, pa čak i one koje ne dostignu snagu uragana ili tajfuna. A stručnjaci kažu da će tih oluja biti više i da će one, takođe, biti razornije.

XS
SM
MD
LG