”Dobro je da Evropljani predahnu pre nego što nastave sa daljim proširenjem,“ smatra Stiven Sejbo, profesor Evropskih studija na Univerzitetu Džon Hopkins, ovde u Vašingtonu. Profesor Sejbo vratio se ovih dana iz Evrope gde je godinu dana proveo kao predavač na Bolonjskom univerzitetu u Italiji. Po oceni profesora Sejboa, reč je o krizi evropskog ustava, ali ne i projekta za izgradnju celovite, demokratske Evrope.
Stiven Sejbo: Verujem da će pokret za stvaranje ujedinjene Evrope biti nastavljen zato što je zanosvan na stvarnim političkim i ekonomskim interesima. Ne postoji alternativa Evropskoj Uniji. Istina je da je proces ujedinjavanja Evrope podstaknut i ostvarivan od strane evropske političke i poslovne elite. Međutim, ključna pitanja vezana za uspeh tog projekta ne dotiču se svakodnevice običnog evropskog građanina. Stoga će, smatram, proces i dalje voditi evropski lideri. Pri tom će naravno morati da uzimaju u obzir, mnogo više nego do sada, osteljivosti i stanovišta svojih građana.
Naš sagovornik smatra da je evropska javnost u pravu što se buni protiv daljeg proširenja unije:
Stiven Sejbo: Otpor javnosti zasnivao se na opštem osećanju da se sa evropskim ustavom išlo predaleko i da Evropa ne može da nastavi da se proširuje dosadašnjim tempom, pošto je to počelo da nagriza koheziju same unije i takođe postalo preterani finansijski teret za evropske poreske obveznike.
Neraspoloženje prema prijemu novih zemalja moglo bi da pogodi čak Rumuniju i Bugarsku koje bi trebalo da se priključe već iduće godine, kaže profesor Sejbo:
Stiven Sejbo: Prvo pitanje koje se postavlja je da li će Rumunija i Bugarska biti primljene po planu. Lično verujem da hoće. Međutim, veliko je pitanje da li će zemlje Zapadnog Balkana, Ukrajina i Turska doći na red. Čimi mi se da je njihovo članstvo odloženo na duže vreme. Evropljani su već predviđali da bi pregovori o prijemu Turske, koji je trebalo da započnu ove jeseni, mogli da potraju deset godina. Sada se govori o tome da će trajati mnogo duže, a verovatno će se od njih potpuno odustati. Možda je Evropa već došla do svog limita. To ne znači da Ukrajina i Zapadni Balkan nisu deo Evrope, ističe ugledni američki analitičar. Ali, te zemlje ne moraju da budu punopravne članice evropskog bloka.
Moguća su i druga rešenja. Istina, priznaje profesor Sabo, ukidanje perspektive pomenutim zemljama da uđu u uniju moglo bi da izazove vrlo negativne posledice:
Stiven Sejbo: To pitanje zabrinjava mnoge u Evropi. Turska je svakako sprovodila reforme da bi zadovoljila evropske standarde, ali i zato što je to zacrtala kao svoj širi strateški interes. Turska takođe ima veoma jake trgovinske veze sa Evropskom Unijom. Pred liderima Turske i zemalja Zapadnog Balkana postavlja se pitanje šta je alternativa politici približavanja Evropskoj Uniji? Istina je da postoji rizik da u balkanskom području dođe do novih nestabilnosti. Zato će biti potrebno da Evropska Unija nastavi da blisko sarađuje sa tim zemljama pružanjem dalje finansijske pomoći, trgovinskim sporazumima i članstvom u raznim asocijacijama, mafda ne i punim članstvom u Evropskoj Uniji.
To bi moglo da spreči izbijanje ozbiljnijih kriza u regionu Zapadnog Balkana, smatra profesor Sejbo.