Linkovi

Petersen: U interesu je čitavog regiona da se pitanje statusa Kosova reši


Uoči sjednice Savjeta bezbjednosti UN o Kosovu, u petak 27. maja, pred članovima Američke helsinške komisije, ovdje u Vašingtonu, u srijedu je održan pretres o budućnosti ljudskih prava na Kosovu.

Trenutno stanje ljudskih prava, posebno kada je riječ o pravima Srba i nealbanaca nije na zadovoljavajućem nivou. Sloboda kretanja im je ograničena, povratak izbjeglih i raseljenih se sporo odvija i vrlo teško mogu da zarade za životnu egzistenciju. Međutim, ostvaren je i konstantan je napredak, saglasili su se učensici panela: šef misije Ujedinjenih nacija na Kosovu – Soren Jesen Petersen i visoki funkcioner Stejt Dipartmenta Čarls Ingliš.

Čarls Ingliš je u uvodnom izlaganju kazao kako administracija predsjednika Buša vjeruje da je 2005. godina odluke za Kosovo, da će se pokrenuti proces odlučivanja budućeg statusa Kosova i da Vašington vjeruje da je Kosovo – u tom kontekstu - na pravom putu. Ingliš se, kasnije, odgovarajući na pitanja predsjedavajućeg Helsinške komisije, republikanskog senatora Sema Braunbeka, saglasio sa ocjenom šefa UNMIK-a da neizvjesnost u vezi sa budućim statusom Kosova, usporava ekononomski oporavak, povratak raseljenih i jačanje institucija – među njima i onih koje bi trebalo da štite ljudska prava.

Soren Jesen-Petersen će u petak podnijeti izvještaj Savjetu bezbjednosti. U eksluzivnom intervjuu za Glas Amerike, Petersen kaže da očekuje da će Savjet bezbjednosti UN odlučiti da se na ljeto obavi revizija demokratskih standarda na Kosovu i da će u slučaju pozitivne ocjene, početi razgovori o statusu Kosova.

Petersen: Vjerujemo, i ja lično vjerujem da je u interesu ne samo Kosova, već i Beograda i čitavog regiona da se pitanje statusa Kosova riješi. To pitanje se mora riješiti na način da doprinosi stabilizaciji regiona. Rešavanje tog pitanja omogućiće da se na Kosovu poboljša ekonomski oporavak, povratak raseljenih,a ja vjerjem da će pomoći i Beogradu da se pokrene ka nekim od glavnih prioriteta, od kojih je najznačajniji - evropska integracija.

Na pretresu, Petersen i predstavnik američke administracije Čarls Ingliš saopštili su i da će bez obzira na budući status, Kosovo morati da zadovolji ključne smjernice međunarodne i američke politike na Balkanu - multietnički karakter i poštovanje demokratskih principa.

Glas Amerike: Da li bi eventualna odluka raseljenih Srba da se ne vrate na nezavisno Kosovo, mogla da ugrozi multietnički karakter koji promoviše međunarodna zajednica?

Petersen: Vjerujem da je veliki broj raseljenih već odlučio da se ne vraća na Kosovo. To je činjenica. Postoji mnogo onih koji će odluku o povratku donijeti tek nakon odluke o statusu Kosova. Ali bez obzira na to kakav status Kosovo bude imalo, ja sam siguran da će se vrlo važno poglavlje odnositi na zaštitu manjina, koju će kontrolisati međunarodni posmatrači. To je takođe pitanje od interesa za raseljene, tako da mislim da će izvjesnost koju će donijeti status dozvoliti svim raseljenima da odluče da li žele da se vrate. Trenutno, zbog neizvjesnosti u vezi sa statusom ljudi čekaju, a to nije dobro sa aspekta promocije povratka.

Govoreći o povratku raseljenih Roma sa sjevera Kosova, Petersen je na pretersu između ostalog rekao da postoje informacije o tome da se na njih vrše pritisci da se ne vraćaju, jer bi to moglo da ukaže na napredak i početak diskusije o statusu, a i veliki broj raseljenih koji je utočište našao u zapadnoj Evropi bio bi vraćen. UNMIK, kada je riječ o prisilnom vraćanju raseljenih iz zapadne Evrope, koordinira taj proces za vladama evropskih država, kazao je Petersen.

Glas Amerike: Kako objašnjavate to što se sugestije međunarodne zajednice o nepromjenjivosti granica odnose na Makedoniju i Albaniju, ali ne i na Srbiju čija vlada - tumačeći rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti UN - Kosovo tretira kao sastavni dio svoje teritorije i zbog čega se svijet protivi podjeli Kosova?

Peresen: O statusu Kosova ne odlučujem ja, jer to nije u mom mandatu. Moj mandat je da pomognem u procesu koji će dovesti do diskusije o statusu. Na Beogradu, Prištini i članovima Kontakt grupe je da diskutuju i odluče o statusu. Tri principa su već ustanovljena i ja te principe snažno podržavam. Prvi princip koji je Kontakt grupa utvrdila je da nema podjele Kosova. Mislim da je to veoma važno, jer je podjela Kosova najmanje u interesu kosovskih Srba. Ako podijelite Kosovo na sjeveru, žrtvovaćete dvije trećine kososvkih Srba koji žive na jugu. Drugi princip je da nema povratka na stanje od prije 1999. i treći princip je da nema povezivanja Kosova sa susjednim teritorijama. Prosto rečeno – nema stvaranja Velike Albanije. Niko ne želi Veliku Albaniju, ili Veliku Srbiju. Ono što želimo je evropska integracija regiona i to je cilj. Ta tri principa podržavam i mislim da su veoma važni, ali o statusu i rezultatima pregovora o statusu ja ne želim da govorim, jer to nije moj mandat.

Na pretresu pred članovima američke Helsinške komisije posebno se govorilo o položaju SPC na Kosovu i zaštiti crvenih objekata. U kontekstu pregovora o budućem statusu, potvrdio je Čarls Ingliš, cirkulisala je i opcija autonomije za crkvu po uzoru na položaj crkve na Atosu u Grčkoj. No šef UNMIK-a, Petersen kaže da se srpskoj crkvi na Kosovu mora obezbijediti sve izuzev - ekstrateritorijalnih aspiracija. Za Glas Amerike Petrersen to objašnjava stavom da će zaštita manjinskih zajednica i crkvenih objekta biti jedan od najznačajnijih elemenata sporazuma o statusu Kosova.

Petersen: Mislim da moramo biti vrlo pažljivi da sada, kada su ustanovljeni principi – ne podstičemo ideje o ekstrateritorijama. Međutim – to je pitanje za pregovore. Ja mislim da je važno da se pregovorima obezbijedi zaštita svih vjerskih objekata i posebno objekata SPC. To se mora učiniti bez obzira na formu statusa Kosova.

Šef UNMIK-an je rekao da se Beograd konstruktivno odnosi prema velikom broju pitanja na Kosovu. Od Srbije Petersen očekuje konstruktivne poruke ohrabrenja Kosovskim Srbima i posebno – a to će, kako kaže tražiti i na sjednici Savjeta bezbjednosti – da Beograd uputu jasnu poruku Srbima da učestvuju u radu institicija na Kosovu i ne bojkotuju unutarkosovski dijalog.

Petersen i Ingliš su na pretrsu saopštili da će i nakon odluke o statusu, bez obzira koju će formu taj budući status imati, međunarodna zajednica biti prisutna na Kosovu kako bi nadgledala i kontrolisala proces demokratizacije i sprovođenja evopskih standarda – među njima posebno zaštite manjinskih nealbanskih zajednica.

Čarls Ingliš iz Stejt Dipartmenta rekao je da Evropska unija ne pokazuje volju da preuzme kontrolu kako je to učinila u Bosni i ranije u Makedoniji, ali kako evropski monitoring, čak i neki vid međunarodnog predastavljanja u vlasti - po uzoru na Bosnu – nije isključen.

Petersen je rekao da je za očekivati da će se civilna međunarodna administracija na Kosovu postepeno smanjivati, ali da – kada je riječ o vojnom prisustvu, posebno u vrijeme diskusije o statusu, ono mora biti jasno, vidljivo i snažno. Međunarodne trupe moraju biti fleksibilne i spremne da odgovore na bilo koji izazov, kazao je Petersen.

Dvojica učesnika panela su takođe ukazala na razlike u odnosu Beograda i Prištine prema haškom Tribunalu. Uz saglasnost da su izručenja haških optuženika izazavala veće probleme u Srbiji, nego na Kosovu, Čarls Ingliš iz Stejt Dipartmenta je pomenuo da je Priština, odmah po objavljivanju optužnica izručila Hagu sve optužene za zločine nad Srbima i nealbancima dok je, kako je rekao, Beogradu bilo potrebno 16 do 17 mjeseci da generale optužene za zločine nad Albancima izruči sudu u Hagu.

XS
SM
MD
LG