Linkovi

Imigranti oblikovali i jačali Sjedinjene Države ali su u nekim trenucima bili u središtu podela i sukoba


Mnogi današnji imigranti dolaze iz Južne Amerike i Azije. Građanski rat u Sijera Leoneu 1990-ih, raselio je desetine hiljada ljudi. Među njima je i tadašnja tinejdžerka Marjam Džaloh, koja se priseća svog prvog susreta sa pobunjeničkim snagama.

“Upali su u školu. Onda su izveli mnoštvo ljudi iz škole, a moj najbolji prijatelj je preda mnom streljan”, kaže Marjam.

Pobunjenici su joj streljali i oca i brata, spalili kuću, a nju zarobili. Kasnije su je oslobodili pripadnici zapadnoafričkih snaga, koje su 1998. intervenisale u Sijera Leoneu. Onda je pobegla u Gvineju i, potom, došla u Kanadu. Marjam danas pohađa školu u blizini Vašingtona, pošto je dobila azil u Sjedinjenim Državama. Drugde na vašingtonskom području, Bolivijac koji se predstavlja kao “Roberto”, priča drugačije.

Roberto je jedan od mnoštva ilegalnih imigranata koji na ulici čekaju da im neko ponudi nekakav jednodnevni posao.

"Došao sam sa istim ciljem kao i svaki imigrant: da krenem napred, da pomognem porodici. Imam dve kćeri i u svojoj zemlji ne bih mogao da im pružim ekonomsku sigurnost ili mogućnost da se obrazuju. Zbog toga sam došao ovde”, objašnjava Roberto, koji kaže da gotovo pet godina nije video ni suprugu ni decu. Ipak, svakog meseca im šalje novac, u nadi da će jednog dana i njih da dovede u Sjedinjene Države.

Porfesor istorije na Američkom univerzitetu, Alen Kraut, kaže da i Marjamina i Robertova storija odslikava sudbine miliona imigranata iz drugih zemalja i proteklih vremena.

“Današnji imigranti, bez obzira da li dolaze iz Južne Amerike ili jugoistočne Azije, imaju mnogo zajedničkog sa onima koji su u prošlosti pristigli iz Italije, Poljske, Rusije, Irske i drugih zemalja. Oni dolaze iz ekonomskih razloga i zbog većih ekonomskih mogućnosti, ili dolaze da bi pobegli od političkog ugnjetavanja. Ali u svakom slučaju, razlozi su im voma slični”, kaže Kraut.

Marjam Džaloh kaže da želi da postane državljanka Sjedinjenih Država i da je zahvalna što je dobila priliku da ostvari svoj san i postane kvalifikovana bolničarka.

“Ovde ništa nije nemoguće. Ako želite nešto da uradite i ako ste dovoljno jaki, onda ćete to i da postignete, a ja mislim da ću uspeti”, kaže Marjam.

Što se tiče Roberta, koji nema radnu vizu, mogućnosti su ograničene i on se poput ostalih ilegalnih imigranata, kako kaže, svakodnevno susreće sa izazovima.

“Hispanici rade u restoranima, kao kućepazitelji, u građevinarstvu, na svim fizički teškim poslovima”, kaže Robeto.

Istoričar Alen Kraut poredi iskustva nekih današnjih hispanskih doseljenika sa onima iz druge grupe: siromašnim irskim katolicima koji su stigli u velikom broju sredinom 19. veka, pre nego što su vize uopšte i postojale i koji su morali da se bore i da bi stekli ekonomsko uporište i da bi obezbedili šire društveno prihvatanje. Uprkos tome što je ovo zemlja doseljenijka i njihovih potomaka, Kraut ukazuje da uspostavljene zajednice nisu uvek dočekivale nove došljake sa dobrodošlicom.

“Prema jednoj staroj doseljeničkoj izreci, ‘Amerika vas priziva, ali vas Amerikanci teraju’. Prema tome, to nije uvek jednostavan prelaz. U Sjedinjenim Državama ima mnogo mogućnosti, ali ponekad je i cena velika. Amerikanci nisu uvek oduševljeni prilivom imigranata”, kaže Kraut.

Imigranti su istorijski optuživani da “kradu” poslove domaćim radnicima, smanjuju nadnice i plate i preopterećuju državne servise. Tenzija se ponekad pretvarala u nasilje, od 1871. kada je gomila Belaca ubila 19 Kineza u Los Anđelesu, do nereda kubanskih emigranata 2000, kada su federalni agenti oduzeli malog brodolomnika Eliana Gonzalesa, njegovim rođacima u Majamiju. Današnja ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da mnogi Amerikanci smatraju da su američki imigracioni zakoni neefikasni i da nacionalne granice nisu dobro obezbeđene.

Jedno je jasno: Sjedinjene Države su i dalje veoma privlačne za imigrante. Neto imigracija, to znači dolasci minus odlasci, i legalni i ilegalni, dostiže cifru od oko milion i trista hiljada ljudi godišnje. Stanovnika koji su rođeni u inostranstvu ima oko 35 miliona, ili otprilike 12 odsto ukupnog stanovništva. To je veliko povećanje u odnosu na 4,7 procenta zabeležena 1970, ali proporcionalno manje od 13 odsto iz 1860, ili 15 odsto iz 1910, kada je broj doseljenika iz Italije dostigao vrhunac.

Kako će izgledati Sjedinjene Države za pola stoleća? Demograf iz Američkog zavoda za statistiku, Fred Holman, kaže da predstoji istorijska promena.

“Belci nehispanskog porekla više neće biti većina, kao što su sad. Najnovije projekcije pokazuju da će ta grupa pasti ispod 50 odsto negde oko 2050. Hispansko stanovništvo će prema našim projekcijama predstavljati sve veći deo stanovništva, a istovremeno će u sve većoj meri to biti autohtono stanovništvo - samo mali deo će otpadati na nove imigrante, odnosno na imigrante uopšte. Azijska populacija će nastaviti brzo da se povećava. Ona je sada relativno mali deo stanovništva, ali već vidimo tendenciju porasta broja doseljenika sa tih područja”, kaže Holman.

Doseljavanje nikada nije lako za one koji su tek došli i može da bude haotično za društvo u celini. Ipak, samo se mali broj ljudi neće složiti da imigracija povećava raznovrsnost i dinamiku koje su, u celini, dobro poslužile Sjedinjenim Državama.

XS
SM
MD
LG