U filmu Time out of Mind, beskućnik Džordž je enigma. Ne znamo ništa o njegovom ranijem životu što bi moglo da objasni ili opravda njegovo sadašnje stanje. Umesto toga, pratimo ga u svakodnevnoj borbi za opstanak. Glumac Ričard Gir, u pohabanoj odeći, transformiše se u ruševinu od čoveka.
“Namera filma je bila da se skrene pažnja na osobu koju biste ignorisali u stvarnom životu”, ističe u razgovoru za Glas Amerike filmski stvaralac Oren Muverman.
Reditelj je iz daljine snimao scene u kojima usamljeni Ričard Gir, potpuno utonuo u sudbinu lika koji glumi, prosi u sred Njujorka. Rezultati su bili zapanjujući
“ Niko nije obraćao pažnju. Osećao sam se nevidljivim. Ali ni to čak nije dubina tog iskustva. Ono je, u stvari, bilo više kao crna rupa, da su me ljudi primećivali ali nisu želeli da se približe. Ne samo fizički, nisu hteli da se emotivno približe”, kaže Gir za Glas Amerike.
Film pokazuje da nije potrebno mnogo toga da bi neko završio na ulici, kao beskućnik. Takodje on pokazujde svet skloništa opterećenih birokratijom ali takodje punih saosećajnih socijalnih radnika.
Ričard Gir se nada da će film pomoći u budjenju podrške prema raseljenim ljudima širom sveta.
“Svim raseljenim ljudima i izbeglicama… Sada ih vidimo u Evropi, tenziju tih miliona raseljenih ljudi koji traže svoj dom, koji se pitaju - “Gde je moja kuća? Mog doma više nema.”
Gir ističe da iskustvo beskućništva dovodi u pitanje čovekovo kompletno postojanje jer niko ne pokazuje svest o vašem prisustvu. Iako naravno nije beskućnik, iz prve ruke je osetio kako to izgleda živeti na ulici.
“Filmska zvezda bez krova nad glavom… Bilo je to upečatljivo iskustvo. Posebno prvog dana.”
Beskućnici i sami izgube veru, pitaju se zašto bi društvu trebalo da bude stalo do njih. Film Time out of Mind nam pokazuje zašto.