Ključne rasprave u Egiptu često su usredsređene na religiju: Da li je vladavina islamističkog predsjednika Mohameda Morsija prijetila da radikalizuje veoma konzervativnu zemlju? Da li će hrišćanska manjina konačno biti zaštićena? Ova centralna pitanja ostavljaju malo prostora za one koji nisu vjernici. Dok Egipat prolazi kroz duboke promjene, ateisti pokušavaju da dignu svoj glas, tvrdeći da bi tolerancija mogla da bude istinski test za savremenost egipatskog društva.
Širom Egipta, od poziva na molitvu, koji odzvanjaju iz džamija pet puta dnevno, do propovjedi u hrišćanskim crkvama, religija je neodvojiv dio svakodnevnog života. Za većinu, riječ je vjeri koja se uvijek mora poštovati. Prema istraživanju istraživačkog centra “Pju”, gotovo 90 odsto egipatskih muslimana vjeruje da bi trebalo ubiti one koji se odreknu islama.
Ovi ljudi - dvojica bivših muslimana i dvojica bivših hrišćana - dobro znaju koliko je ateizam opasan u ovoj zemlji. Žele međutim da iznesu svoj stav – ne protiv religije, već za svoje pravo da ne pripadaju nijednoj. Ahmed Husein, iz stroge salafitske porodice, počeo je da sumnja u vjeru od kada je bio tinejdžer. To je saopštio drugima tek prije nekoliko godina.
“To je naravno teško pogodilo moju majku.”
Huseinov šeik poslao ga je kod psihijatra, koji mu je rekao da nije lud – već da je samo ateista. Šeik je međutim odbacio tu dijagnozu.
“Šeik Jaser insistirao je da sam bolestan, od bolesti sumnje. To je izmislio, zato što je jedina alternativa tome bila smrt”.
Husein se poziva na vjerske presude. Ateizam nije krivično djelo, ali se zakon protiv vrijeđanja religije često poistovjećuje s tim. Pritvaranje ateista, koji su izražavali svoje stavove na internetu, podstaklo je Ismaila Mohameda da istraži to pitanje. Mohamed nije znao mnogo o ateizmu, ali je smatrao da hapšenja nisu ispravna.
“To je bio početak, prva varnica koje me je podstakla da proučim ne samo ateizam već i mnoge druge nauke”.
Milada Solimana i Ajmana Naklu, bivše hrišćane, pitanja su takođe dovela do toga da se upuste u istraživanje. Internet je otvorio novi svijet, ujedinjujući ljude – čiji tačan broj nije poznat - koji su mislili da su usamljeni. Nekoliko dana nakon intervjua za Glas Amerike, Ismail Mohamed otišao je korak dalje – gostujući na jednoj egipatskoj televiziji. Osudili su su ga i voditelj i gledaoci, ali je njegovo gostovanje bilo izuzetno značajno. Politički analitičar i dugogodišnji borac za ljudska prava, Hišam Kasem kaže:
“Ovaj mladić je samouvjereno sjedio tamo i iznosio svoj stav. Bio sam zadivljen. Mislio sam da to nikada neće vidjeti”.
Postoji međutim i dalje veliki broj prepreka koje treba prevazići. Ajman Nakla je bio u grupi ateista, koji su tražili da nacrt novog ustava bude sekularan – zahtjev koji je odmah odbačen. Politički sociolog Said Sadek kaže:
“Država i crkva moraju da budu odvojene. Za to je međutim potrebno mnogo više obrazovanja i prosvećenosti i mislim da se to već događa”.
Ovi Egipćani pokušavaju da obrazuju druge u pogledu univerzalnog prava na slobodu misli i vjerovanja, čak i dok njihovi istomišljenici i dalje završavaju u zatvoru.
Širom Egipta, od poziva na molitvu, koji odzvanjaju iz džamija pet puta dnevno, do propovjedi u hrišćanskim crkvama, religija je neodvojiv dio svakodnevnog života. Za većinu, riječ je vjeri koja se uvijek mora poštovati. Prema istraživanju istraživačkog centra “Pju”, gotovo 90 odsto egipatskih muslimana vjeruje da bi trebalo ubiti one koji se odreknu islama.
Ovi ljudi - dvojica bivših muslimana i dvojica bivših hrišćana - dobro znaju koliko je ateizam opasan u ovoj zemlji. Žele međutim da iznesu svoj stav – ne protiv religije, već za svoje pravo da ne pripadaju nijednoj. Ahmed Husein, iz stroge salafitske porodice, počeo je da sumnja u vjeru od kada je bio tinejdžer. To je saopštio drugima tek prije nekoliko godina.
“To je naravno teško pogodilo moju majku.”
Huseinov šeik poslao ga je kod psihijatra, koji mu je rekao da nije lud – već da je samo ateista. Šeik je međutim odbacio tu dijagnozu.
“Šeik Jaser insistirao je da sam bolestan, od bolesti sumnje. To je izmislio, zato što je jedina alternativa tome bila smrt”.
Husein se poziva na vjerske presude. Ateizam nije krivično djelo, ali se zakon protiv vrijeđanja religije često poistovjećuje s tim. Pritvaranje ateista, koji su izražavali svoje stavove na internetu, podstaklo je Ismaila Mohameda da istraži to pitanje. Mohamed nije znao mnogo o ateizmu, ali je smatrao da hapšenja nisu ispravna.
“To je bio početak, prva varnica koje me je podstakla da proučim ne samo ateizam već i mnoge druge nauke”.
Milada Solimana i Ajmana Naklu, bivše hrišćane, pitanja su takođe dovela do toga da se upuste u istraživanje. Internet je otvorio novi svijet, ujedinjujući ljude – čiji tačan broj nije poznat - koji su mislili da su usamljeni. Nekoliko dana nakon intervjua za Glas Amerike, Ismail Mohamed otišao je korak dalje – gostujući na jednoj egipatskoj televiziji. Osudili su su ga i voditelj i gledaoci, ali je njegovo gostovanje bilo izuzetno značajno. Politički analitičar i dugogodišnji borac za ljudska prava, Hišam Kasem kaže:
“Ovaj mladić je samouvjereno sjedio tamo i iznosio svoj stav. Bio sam zadivljen. Mislio sam da to nikada neće vidjeti”.
Postoji međutim i dalje veliki broj prepreka koje treba prevazići. Ajman Nakla je bio u grupi ateista, koji su tražili da nacrt novog ustava bude sekularan – zahtjev koji je odmah odbačen. Politički sociolog Said Sadek kaže:
“Država i crkva moraju da budu odvojene. Za to je međutim potrebno mnogo više obrazovanja i prosvećenosti i mislim da se to već događa”.
Ovi Egipćani pokušavaju da obrazuju druge u pogledu univerzalnog prava na slobodu misli i vjerovanja, čak i dok njihovi istomišljenici i dalje završavaju u zatvoru.