Najveći broj Amerikanaca azijskog porijekla živi u okrugu Los Anđeles u Kaliforniji. Prema nedavnom izvještaju, riječ je o etničkoj manjini koja je u periodu od 2000. do 2010. godine, bilježila najveću ekspanziju. Istovremenio je nastavio da raste broj nezaposlenih i siromašnih u toj zajednici. Novinar Glasa Amerike Elizabet Li pripremila je prilog o azijatima u Long Biču, gdje živi najveća kambodžanska zajednica, van matične države.
Problemi sa kojima se suočavaju imigranti u okrugu Los Anđeles često su nevidljivi za ostatak zemlje. Mnogi ljudi ovdje ne uklapaju se u stereotip Amerikanaca azijskog porijekla, kao uspješnih građana koji lako postaju dio zajednice, kaže analitičar Kristin Sakaguči.
“Veliki broj ovih zajednica je marginalizovan i na njih se stvarno ne obraća pažnja.”
Prema nedavnom izvještaju, 11 odsto Amerikanaca azijskog porijekla iz okruga Los Anđeles živi u siromaštvu. Kada je riječ o Amerikancima kambodžanskog porijekla, ta cifra je veća - 25 odsto. Mnogi su neobrazovani i radili su kao zemljoradnici ili ribari prije dolaska u Sjedinjene Države, kaže Lijen Čen, iz organizacije “Kmerske djevojke u akciji”, koja pomaže učenicima kambodžanskog porijekla.
“Neprihvatljivo je priznati da i dalje živimo u siromaštvu, s obzirom na to da nismo više u Kambodži. Zbog toga ljudi ne pričaju mnogo o tome”, dodaje ona.
Veliki broj Kambodžanaca došao je u Sjedinjene Države sa izbjegličkim statusom.
“Istoriju naše zemlje obilježavaju rat i genocid. Naša zajednica ima jedan od najvećih procenata ljudi koji pate od post-traumatskog sindroma, veći nego kod američkih veterana.”
Sokobrani Jork, koja pohađa srednju školu, kaže da njeni roditelji ne pričaju o prošlosti i da se nisu uklopili u sredinu.
“Moji roditelji rade u fabrici i takođe su izbjeglice iz Kambodže. Za njih je teško da govore engleski.”
Jork ističe da, poput velikog broja njenih školskih drugara, njena porodica nema dovoljno novca, naročito kada je riječ o školovanju četvoro djece.
“Suočavamo se sa finansijskim preprekama zbog kojih teško možemo da se upišemo na koledž ili idemo tamo gdje želimo.”
Jork se pridružila organizaciji “Kmerske djevojke u akciji” i učestvuje u protestima poput ovog u sjedištu školskog odbora, u nadi da će se poboljšati uslovi u kojima žive učenici u njenoj zajednici. Lijen Čen naglašava da je veliki izazov dobiti finansijska sredstva za podršku kambodžanskoj zajednici
“Donatori često ne raspolažu sa dovoljno podataka, koji bi opravdali izdvajanje dodatnih sredstava za zajednicu.”
Podataka nema dovoljno zato što se Amerikanci azijskog porijekla tradicionalno posmatraju kao jedna grupa. Čen se nada da će, uz adekvatnu obuku, vladine agencije uvidjeti razlike među pripadnicima ove manjina i promijeniti način na koji prikupljaju podatke. To će međutim biti samo dio napora da se Amerikanci kambodžanskog porijekla izvuku iz siromaštva.
Problemi sa kojima se suočavaju imigranti u okrugu Los Anđeles često su nevidljivi za ostatak zemlje. Mnogi ljudi ovdje ne uklapaju se u stereotip Amerikanaca azijskog porijekla, kao uspješnih građana koji lako postaju dio zajednice, kaže analitičar Kristin Sakaguči.
“Veliki broj ovih zajednica je marginalizovan i na njih se stvarno ne obraća pažnja.”
Prema nedavnom izvještaju, 11 odsto Amerikanaca azijskog porijekla iz okruga Los Anđeles živi u siromaštvu. Kada je riječ o Amerikancima kambodžanskog porijekla, ta cifra je veća - 25 odsto. Mnogi su neobrazovani i radili su kao zemljoradnici ili ribari prije dolaska u Sjedinjene Države, kaže Lijen Čen, iz organizacije “Kmerske djevojke u akciji”, koja pomaže učenicima kambodžanskog porijekla.
“Neprihvatljivo je priznati da i dalje živimo u siromaštvu, s obzirom na to da nismo više u Kambodži. Zbog toga ljudi ne pričaju mnogo o tome”, dodaje ona.
Veliki broj Kambodžanaca došao je u Sjedinjene Države sa izbjegličkim statusom.
“Istoriju naše zemlje obilježavaju rat i genocid. Naša zajednica ima jedan od najvećih procenata ljudi koji pate od post-traumatskog sindroma, veći nego kod američkih veterana.”
Sokobrani Jork, koja pohađa srednju školu, kaže da njeni roditelji ne pričaju o prošlosti i da se nisu uklopili u sredinu.
“Moji roditelji rade u fabrici i takođe su izbjeglice iz Kambodže. Za njih je teško da govore engleski.”
Jork ističe da, poput velikog broja njenih školskih drugara, njena porodica nema dovoljno novca, naročito kada je riječ o školovanju četvoro djece.
“Suočavamo se sa finansijskim preprekama zbog kojih teško možemo da se upišemo na koledž ili idemo tamo gdje želimo.”
Jork se pridružila organizaciji “Kmerske djevojke u akciji” i učestvuje u protestima poput ovog u sjedištu školskog odbora, u nadi da će se poboljšati uslovi u kojima žive učenici u njenoj zajednici. Lijen Čen naglašava da je veliki izazov dobiti finansijska sredstva za podršku kambodžanskoj zajednici
“Donatori često ne raspolažu sa dovoljno podataka, koji bi opravdali izdvajanje dodatnih sredstava za zajednicu.”
Podataka nema dovoljno zato što se Amerikanci azijskog porijekla tradicionalno posmatraju kao jedna grupa. Čen se nada da će, uz adekvatnu obuku, vladine agencije uvidjeti razlike među pripadnicima ove manjina i promijeniti način na koji prikupljaju podatke. To će međutim biti samo dio napora da se Amerikanci kambodžanskog porijekla izvuku iz siromaštva.